Pejo Šimić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 23:
U zbirci "Vapaji"
*Šimićevo pjesništvo snažno je svjedočenje boli, ljubavi, prkosa, dostojanstva, hrabrosti, pobune. I vrijeme je takvo. Junačno u kom se životi daju za domovinu. Vrijeme je nesklono mlakosti i nesudjelovanju. I zato Šimićeve stihove, s istom naklonošću primaju i njegovi Posavci i Vukovarci.
Lina Kežić, prof.
U predgovoru zbirci “Zemljo moja”
*Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa'' (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna)
O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac
Iz recenzije zbirci “Čežnja”
*Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke.
publicist Ilija Zirdum
Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”
*Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije.
prof. dr. Veronika Banaš
Iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”
*U Šimićevoj poeziji zrcali se [[Andrija Kačić Miošić|Kačićeva]] jednostavnost, [[Franc Prešern|Prešernovo]] ljubovanje, [[Kranjčević|Kranjčevićeva]] sentimentalnost, te [[Matoš|Matošev]] bunt, prkos i domoljublje.
Marija Matošić, prof.
Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”
*Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost.
dr. Vlado Pandžić
Iz recenzije zbirci “Zov Hrvata bosanskog Posavlja”
Line 60 ⟶ 65:
*Odmah ću kazati: Pejo nije modernist čije riječi teku pa zaključi što želiš i umiješ, A NE!
Pejo je istinski pjesnik i cvili nad tragedijom svoga kraja, tragedijom [[bosanska Posavina|bosanske Posavine]] gdje se rodio i odgojio, upamtio svaku stopu svoga djetinjstva, dolazio i molio na grobovima pradjeda, djeda i oca. Pejo je samonikao u svojoj Foči i ona je u njemu kuda se god kretao i što god radio.
književnik Ivan Ićan Ramljak
iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”
| |||