Heraklije: razlika između inačica

Heraklije je sin [[egzarh]]a [[Kartaga|Kartage]] Heraklija i Epifanije, a rodio se oko 575. godine. Posljednjih godina vladavine cara [[Foka|Foke]] carstvo su potresali nasilni vjerski sukobi, provale Slavena i neuspješne urote. 608. godine [[egzarh]] [[Kartaga|Kartage]] Heraklije se pobunio i poslao flotu pod zapovjedništvom svog sina, koji se isto tako zvao Heraklije, da opsjedne [[Carigrad]]. Herakliju se pridružio rođak Niketa, koji je preoteo [[Cirenaik]]u i [[Egipat]] [[Foka|Fokinom]] generalu Bonosu. Heraklije je stigao do prijstolniceprijestolnice i počeo tajne pregovore s Priskom, jednim od najviših Fokinih vojnih dužnosnika. Car ga je imenovao zapovjednikom tjelesne straže i vjenčao svojom kćeri Domencijom. Uz potporu Priska, [[carigradski patrijarh|carigradskog patrijarha]] Sergija I., te stranke Zelenih Heraklije mlađiMlađi je zauzeo grad, dao pogubiti [[Foka|Foku]], te se 05. 10. 610. proglasio carem. Tada se vjenčao [[Fabija|Fabijom]], koja je kao carica uzela ime Eudokija. Ona mu je rodila kćer Eudokiju i sina [[Konstantin III.|Konstantina III.]], no umrla je 612. godine od [[epilepsija|epilepsije]]. Car je sina proglasio za sucara. 613. godine se vjenčao nećakinjom [[Martina|Martinom]], no ni narod ni crkva nisu prihvatili taj brak. Heraklije je ujedno poznat po tome što je pozvao Hrvate u Dalmaciju kako bi se borili protiv Avara.

Heraklije se odmah suočio sas problemom obrane državnih granicegranica. Naime [[Avari]] i [[Slaveni]] su prodirali sve dublje na [[Balkan]]. [[Slaveni]] su kontrolirali Podunavlje, [[Tracija|Traciju]], [[Makedonija|Makedoniju]], a počeli su prodirati i u središnju [[Grčka|Grčku]], te na [[Peloponez]]. Na istoku su Perzijanci za vladavine [[Hozroje I. Anuširvan|Hozroja I. Anuširvana]] zauzeli 613. [[Sirija|Siriju]], 614. [[Palestina|Palestinu]] i 619. [[Egipat]]. U [[Jeruzalem]]u su razorili crkvu Svetog groba i Sveti Križ odnijeli u [[Perzija|Perziju]]. Shvativši da se nije moguće u isto vrijeme uspješno boriti na dvije bojšnicebojišnice , [[car]] je 619. sklopio mir s Avarima i posvetio se prilikama na istoku carstva. Car je 622. godine napustio [[Carigrad]] i zaputio se u [[Mala Azija|Malu Aziju]] i počeo pripreme za rat. U jesen iste godine napao je [[Armenija|Armeniju]] i izvojevao nekoliko pobjeda nad Perzijancima. Kada su za to saznali Avari, počeli su tražiti da im car poveća iznos danka, što je on morao i prihvatiti. Heraklije je tada nastavio rat protiv Perzije, no ubrzo su mu stigle loše vijesti. Perzijanci su sklopili savez s Avarima i napali glavni grad s istoka, dok su Avari, Slaveni i [[Bugari]] opsjeli grad s mora i sa zapada. Bizantska mornarica porazila je neprijateljsku flotu, a potom nanijela poraz Avarima i Slavenima u kopnenoj bitki. Kada su Perzijanci vidjeli da su im saveznici poraženi, povukli su se natrag u Perziju.

Povratak istočnih provincija 627. godine ponovno je izazvao vjerske sukobe između [[monofizitstvo|monofizita]] i pristaša pravovjerja. Istok carstva bio je uz prve, dok su druge činili stanovnici ostatka carstva. Želeći pomiriti obje strane, [[carigradski patrijarh]] Sergije je iznio novi nauk [[monoenergizam]] . Tvrdio je da Krist ima dvije prirode, koje pak povezuje jedna energija. No kada je naišao na otpor jeruzalemskog partrijarha Sofronija, razvio je novi nauk - [[monoteletizam]]. Monoteletizam je zastupao gledište da [[Isus Krist]] ima jednu volju. Car je pristao uz [[monoteletizam]], ali su to kompromisno rješenje odbacili i monofiziti i pravovjerni, a i sam [[papa]].