Teritorijalno more: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 78.1.27.44, vraćeno na zadnju inačicu suradnika 78.1.162.5 |
|||
Redak 33:
[[vi:Lãnh hải]]
[[zh:领海]]
Teritorijalno more je u Konvenciji definirano kao pojas mora uzduž obale obalne države, koji se nastavlja na njene unutrašnje morske vode ( i arhipelaške vode arhipelaške države), a u kojem obalna država uživa suverenost koja se proteže i na zračni prostor iznad teritorijalnog mora i na njegovo dno i podzemlje. Ti dijelovi mora, morskog dna i podzemlja čine državno područje obalne države, iako se suverenost koju ona tamo uživa ne može posve izjednačiti sa suverenošću koju uživa na svom kopnenom području, budući da je ograničena u interesu međunarodnog prometa i prije stječenim pravima drugih država.
Svaka obalna država ima teritorijalno more ipso facto, te može ustanoviti širinu tog pojasa do granice koja ne prelazi 12 morskih milja od polaznih crta. No, postoje i određene situacije u kojima je širina teritorijalnog mora države ograničena širinom teritorijalnog mora druge države. Tako u slučaju kada obale dviju država leže sučelice ili se dodiruju, nijedna od tih država nema pravo protegnuti svoje teritorijalno more preko crte sredine (ekvidistance), osim ako između odnosnih država postoji drukčiji sporazum ili ako historijski naslov ili druge posebne okolnosti opravdavaju odstupanje od crte sredine. Polazne crte mogu biti normalne, tj. pratiti crtu niske vode uzduž obale, ili tzv. ravne polazne crte, kakve može odrediti država čija je obala duboko razvedena ili usječena, ili ako se uzduž obale u njenoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka, ali uz određena ograničenja. Obalna država ima pravo na teritorijalno more i oko svojih otoka, ali i oko stijena na kojima nije moguć ljudski boravak ili samostalan ljudski život, ali ne i oko umjetnih otoka, uređaja i naprava. Međutim, sidrišta koje uobičajeno služe za krcanje, iskrcavanje i sidrenje brodova, a koja bi se inače nalazila, u cijelosti ili dijelom, izvan vanjske granice teritorijalnog mora, uključena su u teritorijalno more.
Što se tiče suverenosti koju obalna država uživa u svom teritorijalnom moru, ona se odnosi na isključivo pravo istraživanja, iskorištavanja i gospodarenja svim živim i neživim prirodnim bogatsvima tog područja, zatim isključivo pravo da uređuje, obavlja i odobrava znanstvena istraživanja, ovlast donošenja zakona i propisa radi sprječavanja, smanjenja i nadziranja onečišćenja mora sa stranih brodova. No, kako je već navedeno, suverenost obalne države ipak je ograničena, i to prvenstveno pravom drugih država na neškodljiv prolazak teritorijalnim morem. To se pravo odnosi na sve vrste brodova svih država, uz uvjet da poštuju odredbe Konvencije. Naime, prolazak mora biti neprekinut i brz, s tim da je zaustavljanje i sidrenje dozvoljeno kao uzgredan događaj u redovitom tijeku plovidbe, te ako je nužno zbog više sile ili nevolje, ili radi pružanja pomoći osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti ili nevolji. Prolazak se neće smatrati ˝neškodljivim˝ ako dira u red, mir ili sigurnost obalne države, a kao škodljive Konvencija navodi npr. neke nasilne ili prikrivene vojne i obavještajne djelatnosti broda, carinske, fiskalne, zdravstvene i useljeničke prekršaje, ozbiljno ili hotimično onečišćenje mora, ribolovne djelatnosti, istraživanja, te općenito sve djelatnosti koje nisu u izravnoj vezi s prolaskom broda. Podmornice i druga podvodna prijevozna sredstva u teritorijalnom moru moraju ploviti površinom i istaknuti svoju zastavu. Obalna država ovlaštena je donositi zakone i propise koji se odnose na neškodljiv prolazak stranih brodova njenim teritorijalnim morem, te propisivati plovne puteve i sustave odijeljenog prometa, ali time ne smije uskraćivati ili ograničavati pravo neškodljivog prolaska niti vršiti pravnu ili stvarnu diskriminaciju brodova. Obalna država također može poduzimati mjere radi sprječavanja prolaska koji nije neškodljiv, kao i privremeno obustaviti neškodljiv prolazak u određenim dijelovima teritorijalnog mora ako je to nužno radi zaštite njene sigurnosti.
Konvencijom je regulirano i pitanje sudbenosti obalne države nad stranim brodovima u plovidbi njenim teritorijalnim morem. Ta sudbenost je potpuna nad brodovima koji izlaze iz unutrašnjih morskih voda obalne države ili su se zaustavili u njenom teritorijalnom moru. Međutim, obalna država, prema propisima Konvencije, ˝ne bi trebala˝ vršiti kaznenu ni građansku sudbenost nad brodovima koji samo ˝presijecaju˝ njeno teritorijalno more, osim u određenim situacijama. Građansku sudbenost tako može vršiti zbog obveza koje je brod sam preuzeo ili odgovornosti koje su zbog njega nastale u tijeku ili zbog plovidbe vodama obalne države. Kaznenu sudbenost obalna država u pravilu vrši ako se posljedice kaznenog djela počinjenog na brodu protežu na obalnu državu, ako se tim djelom remeti mir i red obalne države, ako se u pitanju suzbijanje nedopuštene trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima, te ako intervenciju zatraži zapovjednik broda, diplomatski agent ili konzularni dužnosnik države zastave broda. Kada se ratni ili drugi državni brodovi koji uživaju imunitet odbiju pokoriti propisima obalne države, ona jedino može zahtijevati njegovo isplovljavanje iz teritorijalnog mora.
| |||