|
[[Slika:Justin Martyr.jpg|thumb|200px|Sveti Justin mučenik]]
'''svetiSveti Justin mučenik''' (''[[Flavia Neapolis]]'', između [[100.]]-[[110.]] – ''[[Rim]]'', oko [[164.]]), bio je kršćanski [[filozof]] i [[mučenik]], najplodniji i najpoznatiji apologeta II. st. Katolička Crkva ga slavi kao sveca, mučenika i ubraja ga među [[Crkveni Oci|Crkvene Oce]]. Njegova dva najpoznatija djela su ''Prva apologija'' i ''Druga apologija'' prema kojima je bio prvi koji je branio kršćansku misao pred poganima.
==Životopis==
Justin dolazi iz obitelji latinskih korijena koja je živjela u [[Samarija|Samariji]]. Rođen u [[poganstvo|poganstvu]], odgojen u kulturi svoga vremena, pohađao je [[filozofske škole]] [[stoici|stoika]], [[peripatetici|peripatetika]], [[pitagora|pitagorejaca]] i naposljetku [[neoplatonisti|neoplatonista]]. Završivši škole djelovao je kao filozof u [[Atena|Ateni]]. Međutim, željan spoznaje istine, osjećao je da ni u jednoj ovoj školi nije mogao zadovoljiti žeđ za pravom spoznajom Boga, sve dok se nije upoznao [[kršćanstvo]]m, vjerojatno u [[Efez]]u oko [[130]]. godine. Nakon toga kao laik je branio i naučavao “novu filozofiju” – kršćanstvo. U Rim dolazi oko 140. godine te tu osniva vlastitu školuu kojoj besplatno uvodi učenike u kršćansku vjeru. Borio se protiv marcionita i gnostika. Njegov učenik je bio [[Tacijan]]. Bio je optužen zbog ispovijedanja [[kršćanstvo|kršćanske vjere]] (vjerojatno od ciničkog filosofa [[Krescent]]a) te je umro mučeničkom smrću zajedno sa svojih šest drugova oko 164. godine.
==Djela==
===Dijalog s Židovom Trifonom===
Djelo je napisano u obliku dijaloga kojeg Justin ima s Židovom Trifonom. Dok je u apologijama bio u polemici s poganima, ovdje ulazi u polemiku sa Židovima koji su se jednako opirali kršćanstvu kao i pogani. Također opisuje i svoje duševno proživljavanje obraćenja.
==Justinova Teologija==
Traži sličnosti između crkvenog nauka i onog grčkih pjesnika, s ciljem da dokaže kako je kršćanstvo jedina zdrava filozofija. Osjeća se utjecaj platonizma, koji je u Justinovim očima bio filozofija najviše vrijednosti.
Najbolje možemo opisati Justina riječima [[Ivan Pavao II|Ivana Pavla II]] kao: "pionira pozitivnog susreta s filozofskom mišlju, premda pod znakom opreznog razlučivanja": on doista, "iako je i nakon obraćenja zadržao osobito poštovanje prema grčkoj filozofiji, snažno je i jasno tvrdio da je u kršćanstvu pronašao 'jedinu sigurnu i plodonosnu filozofiju' (Dial. 8,1)" (‘’[[Fides et ratio]]’’, 38).
==Literatura==
J. Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija, KS, Zagreb 1993
T. Šagi-Bunić, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976
== Vanjske poveznice==
*[http://www.patrologija.com Patrologija]
[[Kategorija:BiografijeCrkveni svetacaoci]]
[[Kategorija: Crkveni OciFilozofi]]
<!-- [[Kategorija:Kršćanski filozofiApologeti]]
[[Kategorija:ApologetiBiografije svetaca]] -->
‘’’Uvod u patrologiju’’’
==Pojam patrologije==
''Patrologijom'' obično nazivamo prvo razdoblje povijesti kršćanske literature, a definira se kao nauka o životu i književnoj djelatnosti starih crkvenih pisaca. Ograničuje li se samo na izlaganje života i djelatnost crkvenih pisaca, govorimo o patrologiji u užem smislu, i u tome je smislu istovjetna sa ''starocrkvenom povijesti književnosti''.
Pojam dolazi od grčkih riječi: što znači "otac", a riječ znači "riječ", "nauk". Zato pojam patrologije možemo prevesti kao ''nauk o ocima'', pri čemu se misli isključivo na crkvene oce. [[Crkva]] je u starini, sve do 4. st. ovaj pojam primjenjivala isključivo na biskupe, koji su bili oci pojedine mjesne Crkve, a time i oci svakog vjernika rođena na duhovni život u Crkvi. Od 5. st. ovaj pojam se pridaje i svećenicima ([[Jeronim]]) i đakonima ([[Efrem]]).
Za naslov ''crkvenog oca'' potrebno je:
- svetost života
- pravovjerni nauk
- drevnost (starina)
- Crkveno odobrenje
Četiri velika latinska crkvena oca: sv. [[Ambrozije]]
sv. [[Augustin]]
sv. [[Jeronim]]
sv. [[Grgur Veliki]]
Četiri velika grčka crkvena oca: sv. [[Bazilije Veliki]]
sv. [[Grgur Nazijanski]]
sv. [[Ivan Zlatousti]]
sv. [[Atanazije]]
==Povijest patrologije==
Riječ ''[[patrologija]]'' prvi je upotrijebio protestant Johann Gerhard, koji je izdao svoju “Patrologiju“ u [[Jena|Jeni]] god. [[1653]]. Međutim počeci patrološke znanosti su puno stariji. Njezinim začetnikom možemo smatrati [[Euzebije Cezarejski|Euzebija Cezarejskog]] (umro [[339]].) koji je u svojoj ''Crkvenoj povijesti opisao kršćanske pisce, pravovjerne i heretike, te tako postao izvanredno važan za povijest straokršćanske književnosti prije svog vremena.
Međutim ocem patrologije se smatra sv. Jeronim sa svojim djelom „De viris illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis“, u kojem je opisao 135 pisaca. To njegovo djelo su mnogi kasnije nadopunjavali s novijim autorima.
==Izdanja i zbirke patrologije==
Od najvećih zbirki možemo izdvojiti:
* 17. i 18. st. - kritička izdanja francuskih benediktinaca sv. Maura;
* 19. st.- J.P. [[Migne]] (+1875), 400 volumena: ''Patrologiae cursus completus'', grčki niz (PG) i latinski niz (PL);
* od 1866.: Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (CSEL): Latinski i grčki niz Bečke i Berlinske akademija. Izdavanje u tijeku, a do sada objavljeno 90 volumena;
* od 1903.: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium (CSCO), izdavano u Parisu, Louvainu i Washingtonu. Do sada objavljeno 400 volumena, a izdavanje u tijeku;
* od 1953.: Corpus Christianorum (CC) u izdanju benediktinaca opatije Svetog Petra iz Steenbrugge (Belgija), a sastavljen je od tri niza: latinski, grčki i istočni, dopunjena s srednjovjekovnim djelima (continuatio medievalis). Izdavanje je u tijeku, a do sada je objavljeno 160 volumen, a predviđeno je izdavanje 175 volumena 2348 djela ili ulomaka;
* od 1942.: francusko izdanje Sources chrétiennes (SC), ed. du Cerf, dvojezični tekstovi. Do sada objavljeno 260 volumena.
==Zbirke prijevoda na Hrvatski jezik==
*''Izbor iz starokršćanske književnosti'', antologijska zbirka koju su priredili K. Rac – Fr. Lesman, Zagreb 1917.
*''Izazov starih'' florilegij otačkih tekstova s aktualizirajućim komentarom; priredio T.J.Šagi – Bunić, KS, Zagreb 1972.
*Prijevodi s opširnim uvodima izabranih dijela Bazilija, Atanazija, Tertulijana, Grgura iz Nise, Origena, Ambrozija. Ciprijana i Augustina u izdanju “Službe Božje“ iz Splita, “Symposiona“ iz Splita i KS iz Zagreba priredio je M. Mandac.
==Literatura==
*J. Pavić-T.Z. Tenšek, Patrologija, KS, Zagreb 1993
*T. Šagi-Bunić, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976
== Vanjske poveznice==
*[http://www.patrologija.com Patrologija]
*[http://www.documentacatholicaomnia.eu/20_30_0100-0160-_Iustinus,_Sanctus.html Opera Omnia dal Migne Patrologia Graeca con indici analitici e traduzioni (EN, IT, PT)]
*[http://www.newadvent.org/fathers/ Spisi Crkvenih Otaca (na engleskom)]
Migne
*[http://www.documentacatholicaomnia.eu/25_10_MPL.html Migne Patrologia Latina] i *[http://www.documentacatholicaomnia.eu/25_20_25-_Rerum_Conspectus_Pro_Auctoribus_Ordinatus.html Migne Patrologia Greca]
[[Kategorija:Patrologija]]
[[Kategorija:Kršćanska literatura]]
<!-- interwiki -->
[[ca:Justí el Màrtir]]
[[cs:Justin Mučedník]]
| 