Arijadna (Gundulić): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m - kategorija "Hrvatska književna djela"; + kategorija "Hrvatske drame" (HotCat) |
završetak |
||
Redak 1:
'''''Arijadna''''' je [[drama]] [[Hrvatska|hrvatskog]] pisca [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]], izdana u [[Ancona|Anconi]] [[1633.]] godine.
== Predložak ==
Redak 7:
== Izvedba ==
Gundulić je u svojoj posveti ''[[Pjesni pokorne kralja Davida|Pjesni pokornih kralja Davida]]'' ([[Rim]], [[1621.]]) napisao da su mnoge njegove drame (''složenja'') bile izvođene „''s mnozijem i bezbrojnijem pjesnima taštijem i ispraznijem na očitijem mjestijeh s velicijem slavam''”. Nabrajajući svoja rana djela koja naziva „''porodom od tmine''”, pisac među njima spominje i Arijadnu. Stoga se može zaključiti da je i ona imala umetnute pjevane dijelove i da je bila uspješno izvođena na javnim mjestima. Iz Gundulićeva pisma od „''[[4. rujna|4. setembra]] [[1632.]]''” upućenog dubrovačkom vlastelinu [[Marinko Tudišević|Marinku Frana Tudiševića]] saznaje se da je ta drama bila prikazana s velikim uspjehom u [[Dubrovnik]]u, a izveli su je Marinko i njegova družina. Ipak, Gundulić ga u pismu naziva „''gospodičićem''”, što bi moglo značiti da je Marinko Tudišević bio još mlad 1632. godine pa prema tome nije mogao glumiti u ''Arijadni'' kada je ona prvi put prikazana u Dubrovniku, prije [[1620.]] godine, pa je očito bilo i kasnijih izvedbi, a vjerojatno i prerada iste drame.
Unatoč Gundulićevoj želji da se njegova mladenačka djela unište, sačuvale su se dvije njegove rane drame – ''[[Prozerpina ugrabljena od Plutona]]'' i ''Arijadna'', i to zahvaljujući piščevim prijateljima i štovateljima koji su ''Arijadnu'' ipak tiskali u [[Ancona|Anconi]] [[1633.]] godine, bez autorova znanja.
== Forma ==
Redak 41:
Karakteri u drami nisu podrobnije obrađeni, što je razumljivo jer o sudbini likova odlučuje viša sila. Međutim, Arijadna i Tezeo ipak se ponešto ističu; oboje su razapeti između dvaju nepomirljivih načela: Tezeo mora izabrati između ljubavi i dužnosti, dok Arijadnu u početku razdire sukob ljubavi prema Tezeju i tuge zbog ostavljenih roditelja. Proučavajući govornu karakterizaciju likova, ne može se odrediti njihov „socijalni status“, tj. ne prave se razlike između „višeg“ i „nižeg“ sloja, odnosno podređenih i nadređenih. Štoviše, dijelovi drame u kojima govore likovi najnižeg društvenog ranga – ribari, glasnici, skupovi – uzorno su [[leksem|leksički]] i [[sintaksa|sintaktički]] koncipirani, a katkad su i izrazito pjevni. Njihove su uloge djelomično nevezane uz razvoj fabule pa su kao takve mogle imati ulogu isticanja glazbene (pjevne) sastavnice komada. Međutim, često se tematika njihovih replika (osobito ribara) razlikuje u odnosu na tematske preokupacije drugih likova pa će oni češće govoriti o ljubavi, ljepoti, vilama, ribolovu, prirodi.
Likovi u drami mogu se tako podijeliti u tri tematska svijeta. Prvi je [[mitologija|mitološki]] i u njega ulaze protagonisti, [[Tezej|Tezeo]] i [[Arijadna]], zatim [[Venera (mitologija)|Venera]], [[Apolon|Apolo]], [[Ljubav]], [[Bakho|Bako]] te [[Jupiter (mitologija)|Jove]]; drugoj skupini pripadaju Skup ribara te Biserko i Pelinko; treća je skupina likova sličnija drugoj, no vezana je uz [[mitologija|mitološke]] likove – to su sluge, savjetnici, glasnici, vojnici.
== Sadržaj ==
Redak 51:
U drugome činu Svjetnik savjetuje Tezeju da ostavi Arijadnu i vrati se kući, jer kralju ne priliči ljubovati s razbludnom tuđinkom, koja je i kći najvećeg neprijatelje Tezejeve [[Atena (mitologija)|Atene]]. Tezeo je rastrgan između ljubavi i dužnosti, no ipak odabire dužnost i odlazi. Čin završava pjesmom ribara.
U trećem činu Arijadna sumnja na zlo jer ne može pronaći Tezeja, no Koraljka je tješi govoreći da je Tezeo otišao samo
U četvrtome činu Glasnik prepričava ribarima Arijadninu nevolju – nesretna i ostavljena htjela se ubiti, no život su joj spasili ribari. Ipak, [[srce]] joj je slomljeno pa Arijadna u tužaljki pomišlja na [[smrt]]. Koraljka je opet pokušava umiriti, a kada čuje da dolaze lađe, zaključuje da je to sigurno Tezeo, no Arijadna je sumnjičava. Na kraju čina Skup moli Ljubav da im vrati Tezeja.
Redak 67:
== Literatura ==
* Bogišić, Rafo: ''Uvod u studij Gundulićevih melodrama'', u: ''Književne rasprave i eseji'', Split, 1979; str. 115. – 134.
* Novak, Slobodan Prosperov: ''Porod od tmine'' u: ''Povijest hrvatske književnosti 3: Od Gundulićeva „poroda od tmine“ do Kačićeva „Razgovora ugodnog naroda slovinskoga“ iz 1756.'', Zagreb, 1999; str 230. – 235.
* Novak, Slobodan Prosperov; Lisac, Josip: ''Hrvatska drama do Narodnog preporoda'', Split, 1984; str. 11 – 13.
* Rešetar, Milan: ''Život i rad Gundulićev'', u: ''Djela Dživa Grana Gundulića'', Zagreb, 1938, str. 1–26. (Stari pisci hrvatski, knj. 9)
| |||