Đuro Daničić: razlika između inačica

'''Đuro Daničić''' ([[Novi Sad]], [[1825]]. – [[Zagreb]], [[1882]].), srpski [[Jezikoslovlje|jezikoslovac]], prevoditelj, jezični povjesničar i leksikograf.

 

Sin pravoslavnog svećenika, pravim imenom ''Đorđe Popović'', promijenio je ime u Đuro Daničić po senjskom uskoku, junaku iz narodne pjesme. Kao student [[Filologija|filologije]] u [[Beč|Beču]] pomaže [[Vuk Karadžić|Vuku Karadžiću]] u prevođenju ''Novog Zavjeta'', 1847. Te je iste godine objavio poznati polemički spis ''Rat za srpski jezik i pravopis'' u kojem pobija jezikoslovne ideje glavnoga Karadžićeva protivnika Miloša Svetića i poredbenom metodom potkrjepljuje opravdanost fonološkoga pravopisa. Intuitivno dobro koncipiranom, no teoretski slabo utemeljenom karadžićevskom modelu jezika dao je stručnu potkrijepu znanstvenim aparatom onodobne filolologije; tu prije svega valja spomenuti sljedeća djela u kojima je dao adekvatan gramatički opis srpskoga jezika: ''Mala srpska gramatika'', 1850, ''Srpska sintaksa'', 1858, ''Oblici srpskoga ili hrvatskoga jezika'', 1872, ''Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika'', 1874, ''Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika'', 1876, ''Korijeni u hrvatskom ili srpskom jeziku'', 1877. Već je iz naslova vidljivo da se radi o poimanju srpskog i hrvatskog kao jednoga jezika, pa je tu potrebno nekoliko povijesnih pripomena.