Antun Stipančić: razlika između inačica

'''Antun "Tova" Stipančić''', ([[Duga Resa]], [[18. svibnja]] [[1949]]. - [[Zagreb]], [[20. studenog]] [[1991]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[Stolni tenis|stolnotenisač]]. ''"zlatna ljevica hrvatskog športa"'', višegodišnji državni prvak, tri puta europski prvak u parovima, '''prvak svijeta 1979. godine''' u igri muških parova te '''viceprvak svijeta 1975. godine''' u pojedinačnoj konkurenciji. Godine 1975. proglašen za najboljeg športaša Hrvatske.

 

 

== Počeci karijere ==

Antun je svoj prvi turnir osvojio 1961.godine i to u konkurenciji pionira na prvenstvu podsaveza Karlovca, a nekoliko mjeseci kasnije bio je najbolji na Ribnjaku u [[Zagreb|Zagrebu]].

 

Godina 1965. je prijelomna za Stipančića. Te godine u Dugoj Resi gostovao je slavni [[Japan|japanski]] velemajstor [[Ichiro Ogimura]] predvodeći jaku selekciju koja je oduševila prenatrpanu dvoranu. ''«Imponirao mi je Ogimura s kakvom se lakoćom kretao i napadao, iako je u to vrijeme već prešao svoj igrački zenit.»'' I onda još jedan neposredan susret s istaknutim asom – bilo je to na Svjetskom prvenstvu u [[Ljubljana|Ljubljani]] i tamo na SPENT-u "Tova" je debitirao. Igrom slučaja, odnosno ždrijeba, dobio je za protivnika nikog drugog do aktualnog svjetskog prvaka Chuang Tse Tunga! Kasnije je priznao da su mu koljena klecala za vrijeme meča, ali je ipak odigrao nekoliko odličnih poena, pa su na kraju stigli i komplimenti [[Kina|kineskog]] šampiona. Tapšanje po ramenu, zajedničko fotografiranje. (Rezultat po setovima: 8:21, 11:21, 14:21) I koje li koincidencije – samo pet godina kasnije, u istoj Hali Tivoli, Stipančić je uzvratio istom mjerom, potukavši do nogu legendarnog Chuang Tse Tunga!

 

Godina 1966. Evo ga u reprezentaciji na Europskom prvenstvu u [[Wembley|Wembleyu]]. Te godine Stipančić osvaja dvije medalje na Omladinskom prvenstvu Europe u [[Szomathely|Szomathelyju]], i to zlato u miksu s Mirjanom Resler, i srebro u parovima sa Zlatkom Čordašem.

 

Sada "Tova" sve više pažnje i vremena posvećuje učenju ne bi li što prije «svladao» Tekstilnu školu. To mu uspijeva i onda se svim silama usmjeruje sportu i uzbuđenjima koje on donosi…

 

 

Godina 1975. Indijci su za svjetsko prvenstvo specijalno izgradili u kalkutskom Rajskom vrtu «Netaji» stadion za 12000 gledalaca. Tu je Tova vodio, nesumnjivo, svoje utakmice života…

 

I onda dugo priželjkivano finale. U krcatoj dvorani, «rat» između 25-godišnjeg Antuna Stipančića i godinu dana mlađeg Istvana Jonyera. Sjajna prilika za našeg majstora, da li će je uspjeti iskoristiti? Robusnog mađarskog Husara, "Tova" je glatko pobijedio nekoliko dana ranije u momčadskom natjecanju, pa je s psihološke strane bila prednost na njegovoj strani. Da li će je iskoristiti? U prvom setu Jonyer je počeo nervozno i «tvrdo», a Stipčančić iz poludistance smireno skupljao poene 4:2, 9:5, 13:7, 18:15… i 21:17. Radost u Stipančićevom taboru zbog odličnog početka. Mađar je i dalje nekako sputan i nervozan, dok Stipančić «blokom» zarađuje poene, držeći čvrsto situaciju u rukama, dobiva i drugi set sa 21:12. 2:0! Ali ipak Jonyer izravnava na 2:2. Prava drama ! Odluka će pasti u petom setu.