Inačica od 15. prosinca 2005. u 00:33 uredi Branka France (razgovor \| doprinosi) 9.708 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 10. siječnja 2006. u 17:47 uredi ukloni ovu izmjenu Sombrero (razgovor \| doprinosi) 46.706 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 50: Nakon [[60 p.n.e.]] obalna područja dospijevaju pod [[Rimsko carstvo]] ([[Pompej]]). Ozbiljan protivnik im je bio [[Mitridat VI.]], vladar Ponta (121 p.n.e.-63 n.e.). Kasnije je anektirana i unutrašnjost, a oko 65. godine su provincije na nov način organizirane ([[Pont]] na sjeveru, Cilicija ([[Kilikija]]) na jugu i Sirija na istoku). Kraljevi Galacije, Kapadokije i Paflagonije su kao [[vazal]]i Rima i kao obrana prema susjedima zadržali svoje prijestolje. Sa [[August]]ovim "Rimskim mirom" počelo je oko početka nove ere razdoblje procvata ovih krajeva i trajalo sve do [[2. stoljeće\|2. stoljeća]] (carevi [[Trajan]] i [[Hadrian]]). Oko [[50]]. godine [[kršćanstvo]] se počinje širiti, u početku u gradu [[Perge]] a kasnije do glavnog grada [[Efezos]]a i do [[Grčka\|Grčke]] (vidi [[Pavlova pisma]]). Nastala su prva biskupska sjedišta - među ostalim [[Mira]] u kojoj je oko 350-te djelovao sveti [[Nikola]], a i prvi [[koncil]]i su se održavali u Maloj Aziji. Godine 324., [[Carigrad]] je postao sjedište [[Bizant\|Istočnog Rimskog carstva]]. Nakon propasti [[Zapadno Rimsko carstvo\|Zapadnog Rimskog carstva]] Mala Azija ostaje za 700 do 1100 godina pod bizantskom vladavinom sa velikim utjecajem na širu okolinu, primjerice sve do Rusije. Redak 56: '''Seldžuci, Mongoli i Osmanlije''' U [[11. stoljeće\|11. stoljeću]] sa istoka uz podršku [[Arapi\|Arapa]] dolaze turkmenski [[Seldžuci]]. Nakon pobjede kod Malazgrita 1071. stječu prevlast nad većim dijelom Anatolije. Centar njihove vlasti bio je u gradu Ikonion (danas velegrad [[Konja]]), 200 km južno od [[Ankara\|Ankare]] (Ankyra, od 1023 [[Angora]]). U 12. stoljeću je [[Bizant]] uspio vratiti neka područja. Istočno rimsko carstvo propalo je tek [[1453]]. nakon pada [[Carigrad]]a u ruke [[Osmansko carstvo\|Osmanlija]]. Sa dolaskom [[Mongoli\|Mongola]] sredinom 13. stoljeća Seldžučko se carstvo raspalo na veliki broj turskih kneževina. Jedna od tih dinastija, prema svom vođi [[Osman I.\|Osmanu I.]] nazvana ~~[[Osmansko carstvo\|~~Osmani]] podjarmila je okolna područja a [[1326]]. osvojila i ~~bizantijski~~bizantski sjever kod [[Bursa\|Burse]]. U [[Osmansko ~~carstvo~~Carstvo\|Osmanskom ~~carstvu~~Carstvu]] su sve spomenute provincije definitivno izgubile svoje autonomije a najčešće i imena. '''Prvi svjetski rat i "Razmjena stanovništva"''' Pred i nakon [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]] se raspalo [[Osmansko carstvo]] koje je u [[16.stoljeće\|16.stoljeću]] ekspandiralo sve do [[Bosna\|Bosne]] i [[Mađarska\|Mađarske]]. Njegov Maloazijski dio je pod [[Mustafa Kemal Paša\|Mustafom Kemal Pašom]], zvanim Ataturk, u ratu protiv [[Grci\|Grka]] ujedinjen. Borbe su završene tek [[1922]]. protjerivanjem velikog broja (nekoliko ~~miliona~~milijuna (?, Izvori se ne slažu) stanovnika grčkog porijekla tzv. "razmjenom stanovništva" [[1923]]. ([[Ugovor iz Lausanne]]). Turska se danas sastoji od 81 provincije, od toga 77 u Maloj Aziji i 4 u europskom dijelu zapadno od Carigrada.

Mala Azija: razlika između inačica