Miroslav Brandt: razlika između inačica

Godine [[1989]]. izašla je i opsežna knjiga «Izvori zla: dualističke teme», u kojoj je auktor sabrao mnoštvo radova predočenih prije na međunarodnim i domaćim simpozijima. U toj je knjizi, bogatoj spoznajama i idejama, veoma vidljiv piščev interes za [[gnosticizam|gnostičko]]-[[dualizam (filozofija)|dualističke]] religijskopovijesne teme, tako da u njoj nalazimo i detaljnu analizu [[biblija|biblijskih]] knjiga (mit o stvaranju, Propovjednik), minucioznu raščlanu [[Tolteci|toltečke]] religije, [[Wycliff]]ove hereze, te domaćih heretičkih gibanja u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i [[Bosna|Bosni]]. Od ostalih opsežnijih povijesničarskih radova valja spomenuti i Brandtovu knjigu o [[Kijevska RusijaRus'|Kijevskoj RusijiRus'i]]. Sva ta djela odlikuje moderan kritički i polivalentni pristup u kojem se isprepliću arheologija, paleografija, povijest umjetnosti i druge pomoćne historiografske discipline.

No, autorov angažman je sezao daleko preko medievalističkih i religijskofilozofskih studija. Kao prevoditelj dijela [[Marcel Proust|Proustova]] ciklusa «U traganju za izgubljenim vremenom», Brandt je pokazao senzibilitet za književne i jezične pojave. Stoga nije čudo da je upravo on bio među sedmoricom sastavljača «[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika|Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika]]» (po svemu sudeći, izgleda da je sam Brandt osobno sastavio i napisao tekst «Deklaracije»), [[1967]]. Onemogućivan poslije toga, ipak nije bio podvrgnut težim represalijama (uostalom, kao ni ostali autori «Deklaracije»), nego mu je sužavano polje aktivnosti.