Barut: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 14:
* 41,2% natrijevog nitrata,
* 29,4% sumpora i
* 19,4%-drvenog ugljena. Taj barut nije brzo izgarao i nije stvarao puno dima, ali je stvarao jak pritisak, pa se je koristio kao sporogoreće pogonsko gorivo raketa.
 
Kroz '''povijest''' su se mijenjale sastavine (omjeri) baruta i način izrade. Prije, davno, barut se je barut radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i koristio se je često. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja (jer je dovoljna i samo jedna mala iskra) zbog manjeg rizika su mnogi dodavali alkohol (vino, aceton) ili neku drugu tekućinu, pa se je sušilo i onda se je dobivao barut visoke kvalitete, jer što je bitno, kalijev nitrat se otopi i spoji sa sumporom, što je dobro, a ugljen se je naknadno dodavao kad se je to dvoje osušilo.
 
Izmislili su ga kineski [[alkemija|alkemičari]] u 9. stoljeću, iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od 160-122.g. pne.. Po tradiciji ugljen je rađen od drveta [[Breza (biljka)|breze]], ali se može koristiti i [[lijeska]], [[bazga]] ili [[bor (biljka)|bor]] (češeri). U osnovi, barut je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i ugljena, ali se umjesto njega u mnogim [[pirotehnika|pirotehničkim]] smjesama koristi i [[šećer]]. Kalijev nitrat služi kao [[oksidans]], a sumpor osigurava stabilnu reakciju. Ugljik i kisik stvaraju reakcijom [[ugljični dioksid]] i energiju. NO3, S i C (nitrat (u ovom kontekstu kalijev nitrat-KNO3), sumpor i ugljik (ugljen iz drva, s visokim udjelom ugljika u sebi)) zajedno reagiraju stvarajući [[dušični dioksid|dušični]] i ugljični dioksid, te [[kalijev sulfid]]. Ima široke primjene u pirotehnici. Barut i pirotehničke smjese pretvaraju se u plinovite produkte u prvom redu izgaranjem. Od svih vrsta eksploziva barut reagira najsporije. Vrlo je osjetljiv na mehaničke impulse. Osjetljivost mu je na udar i trenje u razini osjetljivosti jakih sekundarnih eksploziva, heksogena i oktogena. Posebice ga karakterizira velika osjetljivost na plamen i iskru. Zbog takvih svojstava rad sa crnim barutom zahtjeva primjenu strogih mjera pirotehničke sigurnosti, posebno usmjerenih na spriječavanje stvaranja uvjeta koji bi mogli izazvati nastanak iskre (trenje, statički elektricitet i sl.). Zbog izvanredno velike osjetljivosti na iskru i plamen, velike brzine pripaljivanja i sagorijevanja kod nižih pritisaka, crni je barut našao veliku primjenu u municiji. Unatoč nekim nedostacima (u prvom redu velikoj higroskopnosti), crni barut je i danas nezamjenljiv u izradi sporogorećeg štapina, pripala za barutna punjenja i različite pirotehničke smjese, zatim za izradu vježbovnih sredstava, i sl. Donedavno se crni barut primjenjivao i za izradu usporivača, npr. usporivača za upaljač ručne bombe. Sa crnim i sivim se punu petarde i druge pirotehničke sprave, jer je on relativno jeftin za raditi, za razliku od bezdimnog baruta.