Silvestar II.: razlika između inačica

Papa '''Silvestar II''', rođen kao '''Gerbert''' (Aurillac, Auvergne, [[Francuska]], oko 945 - [[Rim]], 12. svibnja 1003.). Papa od 2. travnja 999.

'''Gerbert''' iz Aurillaca prvi je Francuz koji je postao Papa. Dobro je poznavao književnost, glazbu, matematiku, filozofiju, logiku i astronomiju. Rođen je u siromašnoj obitelji. Prvu je naobrazbu stekao u samostanu[[samostan]]u Sv. Geralda u Aurillacu, pod patronatom Raymonda Lavaura.

Godine 967. odlazi u [[Španjolska|Španjolsku]] s barcelonskim grofom Borrellom. U Španjolskoj je boravio tri godine. Studirao je u [[Barcelona|Barceloni]], a boravio je i u [[Cordoba|Cordobi]] i [[Sevilla|Sevilji]], gdje je bio u kontaktu s arapskim učenjacima. Iz Španjolske je otišao u Rim s Hattom (ili Attom), biskupom Vicha u Španjolskoj, kod kojeg je učio [[Teologija|teologiju]] u samostanu Santa Maria de Ripoll. Godine 970. u pratnji grofa Borrella odlazi u Rim.

U Rimu ga je Papa [[Ivan XIII]], oduševljen njegovim znanjem matematike, predstavio caru [[Oton I. Veliki|Otonu I]]. Gerbert je postao učitelj careva sina. Car ga je kasnije, na njegov zahtjev, poslao u [[Reims]], arhiđakonu Gerannusu, poznatom logičaru, kako bi kod njega učio [[logika|logiku]]. U Reimsu ga je nadbiskup Adalber pozvao za učitelja u katedralnoj školi. Gerbertov je ugled kao učenog čovjeka rastao. Stupio je u polemiku s Otrikom iz katedralne škole u Magdeburgu[[Magdeburg]]u. Na poticaj [[Oton II., car Svetog Rimskog Carstva|Otona II]] i u njegovoj prisutnosti, njih su dvojica održali debatu u [[Ravenna|Raveni]], u prosincu 980.

Bio je na čelu samostana[[samostan]]a Sv. Kolumbana u Bobbiju kod [[Piacenza|Piacenze]], odakle je 983. morao pobjeći kad je nakon Otonove smrti izbila pobuna. Godine 991. Gerbert je imenovan nadbiskupom[[nadbiskup]]om Reimsa, nakon što je njegov prethodnik, Arnulf, smijenjen zgog optužbe za izdaju francuskog kralja. To je dovelo do spora francuskih biskupa[[biskup]]a i pape oko [[arhidijeceza|arhidijeceze]] Reimsa (991 - 995.) u kojemu je Gerbert na koncu izgubio položaj remškog nadbiskupa.

Gerbert se nakon toga sreo s mladim carem [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Otonom III]], i postao njegov učitelj. U travnju 997. Gerbert je otišao na carev dvor u Aachenu[[Aachen]]u i više se nikad nije vratio u Francusku. Papa [[Grgur V]] imenovao ga je nadbiskupom [[Ravenna|Ravene]] 998. godine.

Nakon smrti [[Grgur V.|Grgura V]] u veljači 999. imenovan je, uz pomoć cara [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Otona III]] Papom. Uzeo je ime Silvestar, aludirajući na uzornu suradnju Pape [[Silvestar I.|Silvestra I]] (314 - 335.) s carem i pokazujući tako da podržava carevu želju za obnovom Kršćanskog Rimskog carstva.

Za vrijeme svog pontifikata poduzeo je mjere protiv [[simonija|simonije]], [[nepotizam|nepotizma]] i svećeničkih brakova. Održao je dobre odnose s carem, koji mu je dao osam talijanskih [[grofovija]] što su ranije pripadale [[Papinska država|Papinskoj državi]]. Potvrdio je svog bivšeg protivnika Arnulfa za nadbiskupa Reimsa, okončavši tako spor oko remške nadbiskupije. Osnovao je crkvenu [[metropolija|metropoliju]] za [[Poljska|Poljsku]] u Gnieznom[[Gniezno]]m i za [[Mađarska|Mađarsku]] u Granu[[Gran]]u. Mađarskom kralju [[Stjepan I. Sveti|Stjepanu I]], potvrdio je kraljevski naslov i imenovao ga [[apostolski vikar|apostolskim vikarom]] (papinskim namjesnikom) za Mađarsku. Poslao je veleposlanike[[veleposlanik]]e u [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Komunicirao je s velikim knezom [[Kijevska Rus|kijevskim]], [[Vladimir I Svjatoslavič|Vladimirom I Svjatoslavičem]]. Od [[Norveška|norveškog]] kralja [[Olaf Tryggvason|Olafa Tryggvasona]] tražio je da zabrani uporabu [[Rune|runskog pisma]]. Godine 1000. imenovao je prvog nadbiskupa u [[Poljska|Poljskoj]].

Bio je prisiljen, zajedno s carem [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Otonom III]], napustiti [[Rim]] nakon pobune 1001. godine. Car Oton III umro je iduće godine. Godinu dana kasnije Papi je dopušteno da se vrati u Rim, pod uvjetom da se ne upliće u politička pitanja. Nedugo nakon toga je umro (12. svibnja 1003.), a pokopan je u [[Lateranska bazilika|Lateranskoj bazilici]].

Silvestar II bio je u svoje vrijeme poznat po učenosti. Napisao je dogmatski [[traktat]] "O tijelu i krvi Gospodinovoj" ("De corpore et sanguine Domini"), te više radova iz područja matematike, fizike i filozofije. Pisao je o abaku[[abak]]u, i s tim u vezi, o [[arapski brojevi|indijsko-arapskim brojevima]]. Posjedovao je [[astrolab]] i pisao o njegovoj upotrebiuporabi. Moguće je da se bavio i konstrukcijom [[orgulje|orgulja]] i drugih glazbenih instrumenata. Oko Silvestra II isplelo se u narodu mnogo legendi. Tako se, na primjer, za njega vjerovalo da je čarobnjak koji je u savezu s [[Sotona|đavlom]]; da je podrijetlom [[Židovi|Židov]], itd.