Soko J-22 Orao: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija
Redak 41:
 
== Povijesni razvoj ==
Nakon potpisivanja sporazuma o suradnji [[1971]], kooperativno udruženje [[JUROM]] započelo je istraživanje i obradu podataka o tadašnjim dostignućima u vojnim zrakloplovima. Kao uzor razvoju često se uzima zrakoplov [[SEPECAT Jaguar|Jaguar]] razvijan također u zajedničkoj suradnji Velike Britanije i Francuske, a koji je se tada približavao serijskoj proizvodnji. [[Slika:Orao.jpg|thumbmini|230px|leftlijevo|J-22 [[JRZ]]-a]]J-22 Orao je visoko-krilni zrakoplov koji je bio izrađen od [[duraluminij]]a, s konvencionalnim rješenjima. Za serijsku proizvodnju bile su zaslužne tvornice [[Soko Mostar]] za Jugoslaviju i ''Centrul National al Industriei Aeronautice Romane'' (CNIAR). Prvi prototipovi jednosjedi poletjeli su u isto vrijeme u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] (J-22 Orao) i Rumunjskoj (IAR-93) [[31. listopada]] [[1974]]., nedugo poslije [[23. siječnja]] [[1977]]. poletjeli su dvosjedni prototip '''NJ-22'''. Serijska proizvodnja započela je u [[Rumunjska|Rumunjskoj]] [[1979]]., dok je serijska proizvodnja u Jugoslaviji započela [[1980]]. U prvoj seriji, tvornica Soko Mostar napravila je 20 primjeraka, koji su imali određene preinake u odnosu na prototipne zrakoplove.
 
===Motor===
Redak 48:
 
==J-22(NS) Orao-2==
[[Slika:Oraoprot1 v.jpg|thumbmini|250 px|rightdesno|Orao broj 25101 koji je prešao brzinu zvuka]]
Osim novog motora ova inačica dobila je i novu avioniku koja je uključivala i Thomson-CSF VE-120T [[HUD]], [[Krilo zrakoplova|krila]] sa hibridnim predkrilcem i veći prostor za nošenje goriva. Zrakoplov je sada mogao ponjeti i veći teret: 2 x 500 kg ispod svakog krila, te 800 kg ispod središnje osi. Prototip Orao 2 poletjeo je [[20. listopada]], dok u serijsku proizvodnju ulazi [[1984]]. Dvosjedna inačica Orla 2 nosila je oznaku NJ-22(NS). Ono po čemu je ovaj zrakoplov najpoznatiji je činjenica da je probni pilot [[Marijan Jelen]] u njemu probio zvučnu barijeru i tako je Orao postao prvi i jedini avion domaće konstrukcije, brži od zvuka ([[Mach]] 1.03).Za tako nešto je doduše zrakoplov trebalo uvesti u poniranje od 30 stupnjeva. U praktičnoj primjeni ova karakteristika Orlu nije značila baš ništa, ali je to bio dokaz da tadašnja domaća zrakoplovna industrija može u dogledno vrijeme proizvesti nadzvučni avion, što se i planiralo. Ta namjera je u užoj javnosti bila poznata kao ''Projekt NA'' (novi avion)ili ''Yu-supersonic''. Zbog raspada države nije došlo do daljneg razvoja tog projekta.