Elagabal: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{wikipedizirati}}▼
[[Slika:056 Elagabalus.jpg|mini|250px|Heliogabal]]
'''Heliogabal''', [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]] ([[218]]. - [[222]].).
Rođen kao Avit Varije Basijan, bio je podrijetlom [[Sirija|Sirijac]], sin Julije Simiamire i Seksta Varija Marcela, te je već od najranijih dana
== Uspon na tron ==▼
Godine [[217]]. ubijen je car [[Karakala]] i za novog cara
▲== Uspon na tron ==
▲Godine 217. ubijen je car Karakala i za novog cara postvaljen je pretorijanski prefekt Opelije Makrin. No legendarno bogata Julija Meza, Karakalina tetka s majčine strane, uspješno je potplatila Treću Legiju koja ja za cara postavila njezinog najstarijeg unuka, Varija Basijana. Makrin je pobjeđen u bici kod Antioha 8. lipnja 218.g., te je tako na prijestolje stigao Elagabal i započeo skandalima prožetu vladavinu.
[[Elagabal]] je postao rimski car sa samo 14 godina, te još naviknut na svoj svećenički život u Emesi, nije znao u što se upušta. O samom gradu Rimu je znao
== Religijske kontroverze ==
▲{{wikipedizirati}}
Car je malo mario za rimske religijske običaje, bolje je reći da ih nije shvaćao a niti se trudio, jer je bio uvjeren u moć njegova boga El-gabala. Spisi bilježe njegovo nepojavljivanje na raznim religijskim festivalima, kako i njegovo prisiljavanje senatora da skupa snjim štuju samo jednog boga, onog njegovog. Rimska je religija, istini za volju nastala, na temelju ostalih, te su mistični kultovi poput Mitrina bili izrazito slavljeni, no ono što je smetalo vladajućim slojevima, a kasnije i onim potlačeni je Elagabalova netolerancija i nametljivost. Ipak sam car nije mislio da čini išta loše, on je samo činio ono što su ga odmalena učili, a uostalom on je bio adolescent, tek na pragu puberteta, u biološkoj nemogućnosti da se prilagodi svim tim raznim i drukčijim običajima.
No ono za što mu nema izlike je provokacija koja je prelila čašu. Car Elagabal oženio je Vestalku, svećenicu rimskoga najsvetijeg kulta Veste koja je morala ostati nevina i čista do kraja pontifikata. Ako bi na ikoji način prekršila svoj zavjet bila bi u praksi živa pokopana. Ta se Vestalka zvala Akvileja Severa te mu je bila neka dalja rođakinja.
|