Tinj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 47:
[[de:Tinj]]
Tinj je župa sv. Ivana Krstitelja, biogradskog dekanata. Smještena je u biogradskom zaleđu, jugozapadno od mjesta Polače. Mjesto danas ima četiri zaselka. Ima veoma plodno zemljište, "plodni Tinj" , zbog obilnih izvora, vrulja i blizine Kakme. Biogradski zavičajni muzej čuva predmete iz razdoblja neolitika, ali i iz ilirskoga, rin1skog i starohrvatskog vremena.
Mjesto se prvi put spominje 1069. god. kao "mons Tini" ujednoj povelji kralja Krešimira IV. (V. Klaić). To su ostaci četvrtaste kule srednjovjekovnog kaštela Gradina koji se i danas vide. U za nj je bila naslonjena današnja crkva sv. Ivana. U davnini taj se kaštel zvao Tynun.
Tinj se spominje 1125. god. kao posjed benediktinske opatije sv. Ivana u Biogradu s kojim su graničili i posjedi crkve sv. Dimitrija, muč. u Zadru. Te su godine Mlečani razorili Biograd na moru pa su biogradski teritorij pridružili zadarskome. K tome, i Bora, opatica zadarskog samostana sv. Tome, apo (ili sv. Dimitrija, muč.), premapresudi iz 1164. god. svjedoči "da njezin samostan odavno (ab antiquo tempore) posjeduje neku zemlju pod brdom Tinjom" (I. Ostojić, Ben. u Hrv., II. 93).
U sporu koji su vodili zbog granica posjeda vranski templari i monasi benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana u Biogradu, ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. donosi presudu god. 1194. na temelju svjedočanstva sudaca u tom sporu: ninskog biskupa Mateja, splitskog nadbiskupa Petra, zadarskog kneza Damjana i splitskog Grubeše. Presuda je bila donešena u mjestu Tinju, selu nedaleko Biograda (E. Peričić, Povijest Nina, Zadar 1969, 130).
Za vrijeme Ciparskog rata (1570.-1573.) padoše u ruke turskih osvajača tvrđave Zemunik i Poličnik, Vrčevo i plodni Tinj. On je postao feud moćnoga Ferhad-bega Sokolovića (E. Peričić, ibid., 539).
Tinj spominje i apostolski vizitator Augustin Va1ier, biskup Verone. U svojoj vizitaciji 1579. god. spominje da je u biogradskoj crkvi doznao kako su nmogi žitelji Biograda pridošlice iz Tinja koji su se u Biogradu nastanili pošto im Turci osvojiše rodni Tinj (R. Filipi, Povijest Vrane, 505, 552).
C. F. Bianchi piše da je Tinj bila župa od najstarijih vremena. Njezin se župnik spominje u ispravama iz 1486. god. i u dokumentima dijecezanske sinode 1566. Kasnije, kod preuređenja nadbiskupije, posta 1851. god. izloženom kapelanijom. Kada je nadbiskup Mate Karaman bio na pastirskom pohodu u Tinju 1760. god., stara je crkva bila pretijesna da primi okupljeni narod Božji pa je svoju pastirsku besjedu morao izreći vani, na otvorenom.
Tinjske crkve
Kao najstariji sakralni objekt Tinja navodi se, prema dokumentima, crkva sv. Ivana Krstitelja na starodrevnoj Gradini u ispravi iz 1194. g. S vremenom je ona dotrajala. I 1817. god. podignuta je nova, kako svjedoče noviji šematizmi. Povjesničar Karlo F. Bianchi u svojoj Zara cristiana svjedoči daje na ruševinama stare podignuta 1852. god. jednobrodna nova građevina s kvadratnom apsidom. Njezino zapadno pročelje naslanja se na drevni kaštel. Crkva je imala dva oltara (jedan drveni).
Staru župnu crkvu sv. Ivana u Tinju pobunjeni Srbi i jugoslavenska "armija" 18. rujna 1991. teško oštetiše, opustošiše i najzad spališe. Zalaganjem župljana i uz pomoć Nadbiskupije sada se obnavlja. Bila je spomenik kulture.
Nova župna crkva sv. Paškala u Tinju sa 19 m visokim zvonikom sagradena je 1974.-1976. godine uz požrtvovnost vjernih župljana i vrijednoga župnika don Tita Šarina. Posvećena je 10. listopada 1976. uz radosno učešće brojnih svećenika i vjernoga puka tinjskoga. Srpski agresori i okupatori iz mržnje prema hrvatskom narodu i katoličkoj vjeri novu tinjsku crkvu rniniranjem potpuno razoriše, sravnaše sa zemljom.
Groblje se nalazi oko stare crkve. Na jednom grobu se nalazi kamena ploča sa starohrvatskim pleterom. U blizini crkve na nadvratniku stare "popovske kuće" nalazi se glagoljski natpis. Donosi datum gradnje: 1468 (ČUM3). Vidi Br. Fučić, Glagoljski natpisi, 341.
Župne matice vode se od 1835. god.
Župna kuća je podignuta 1820., obnovljena 1904. god.
Tinjska zvona
Zvono - zove žive, razgoni munje,
oplakuje mrtve...
A kad zvono zazvoni i breca:
dobri seljaci, pobožni ko djeca,
u crkvicu skromnu veselo žure.
U crkvi se mole za usjeve, polja,
i da se uvijek vrši Božja volja...
Divna blagost mekša obraze im sure.
(Ivo Grgurev)
1. Stara tinjska crkva sv. Ivana Krstitelja na Gradini imala je dva zvona na skromnom zvoniku-preslici.
Manje zvono bilo je promjera 50 cm, a teško 80 kg. Imalo je na sebi sljedeće natpise, rodoljubno intonirane: NA SPOMEN STOTE GODIŠNJICE HRVATSKE HIMNE. Salio: Kvirin Lebiš, Zagreb - 1936. god. Ukrašavao ga je lik sv. Ante Padovanskoga s ljiljanom i djetetom Isusom u naručju. Po zvonu se vide ugravirani listovi loze s grozdovima. Na suprotnoj strani likovi dvojice anđela s trubama. Između njih obris crkvenog portala.
Veće zvono imalo je u promjeru 55 cm, a težilo 105 kg. Natpis na zvonu također rodoljuban: NA SPOMEN 1000. GODIŠNJICE HRVATSKOGA KRALJEVSTVA. Salio Kvirin Lebiš, Zagreb - 1936. god. Na zvonu je samo lik sv. Petra, apostolskog prvaka, s knjigom na koljenima i s ključevima u ruci. Nasuprot lika sv. Petra stoje dva anđela s trubama i ukrasi s palminim grančicama.
2. Nova crkva sv. Paškala imala je dva nova zvona, smještena na 19 m visokom zvoniku. Stajala su na željeznim nosačima ispod kupole. I crkvu i zvonik porušiše srpski neprijateljski uljezi 1991. godine.
Veće zvono (mrtvo) imalo je u promjeru 80 cm. Težilo je 230 kg. Glas "C". Natpisi: U SPOMEN 1300. GOD. POKRŠTENJA HRVATA - 1978. Sv. IANE KRSTITELJU, MOLI ZA NAS! Osim znaka križa, na zvonu nema posebnih ukrasa.
Manje zvono je promjera 70 cm. Težina: 203 kg. Glas "D". Natpisi: BUDUĆEM NARAŠTAJU NA SPOMEN - VJERNICI TINJA, 1978. Sv. PAŠKALE, MOLI ZA NAS! Jedini ukras na zvonu - znak križa Isusova.
Zvona su bila salivena u ljevaonici specijalnih legura "Stanislav Popović" u Beogradu. U župu su dopremljena 3. ožujka 1978. Specijalna armatura sa specifičnim njihalom napravljena je u Zagrebu. Dovezao ih je Željko Mitrović, sin Luke, vlastitim autom. Novi zvonik u Tinju blagoslovio je i dva nova zvona posvetio nadbiskup zadarski Marijan Oblak 2. svibnja 1978.
Domaći glagoljaši
Don Vladislav Cvitanović, pišući o glagoljašima na zadarskom području (Radovi Instituta JAZU, sv. X, str. 327), donosi samo dvojicu glagoljaša iz Tinja:
"XVII. st. - Bustrić Martin, g. 1695., pisar;
XVIII. st. - Bustrić Šime, g. 1714., pisar, iz Bubnjana kod Tinja. Ukupno 2 glagoljaša. "
Župnici i kapelani
Podaci o tinjskim župnicima, uzeti su iz "Zara cristiana" C. F. Bianchija i raznih šematizama.
1488. god. - svećenik Ivan.
1516. god. - župnik Don Mate Kapitanović.
1565. god. - župnik Don Mate Morović.
1673. god. - župnik Don Jure Paderčić
1721. god. - župnik Don Ante Matulj.
1737. god. - župnik Don Miho Belić.
1771. god. - župnik Don Martin Matulj.
1815. god. - župnik Don Marko Krastić, iz Vrgade
1820. god. - župnik Don Miho Kaštelanić.
1830. god. - župnik don Jure Matu1ić.
1840. god. - župnik Don Tome Radović.
1856. god. - župnik Don Ive Mihovilović. U župi 200 stanovnika.
1873. god. - župnik Don Ive Ricov. U župi 249 duša.
1887. god. - župnik Don Bože Petešić. U župi 164 duše.
1890. god - župnik Don Marko Torbarina, iz Sukošana.Poslužitelj iz Gorice-Raštana. Duša 150.
1898. god. - župnik Don Ive ninić. Duša 160. 1906. god. - župnik Don Ive B1asić, pos1uživao iz Polače. Kuća 30 i duša 186. Na teritoriju župe Tinj pravoslavnih obitelji 51 sa 406 duša.
1911. god. - župnik don Srećko Ivasović, pos1uživao iz Filip-Jakova.
1928. god. - župnik Don Ivo Eškinja, poslužitelj. Kuća 40, duša 295. Pravoslavnih kao 1906.
1939. god. - župnik Don Frane Kovar, rodom Čeh. Duša u župi 341 ( + 10).
1969. god. - župnik Don Dragan Marković, posluživao iz Polače.
1971. god. - župnik Don Marijan Bevanda, dolazio iz Polače.
1972.-1978. god. - župnik Don Tito Šarin, poslužitelj iz Gorice. Duša 800 + 100 privremeno odsutnih.
1978.-1990. god. - župnik Don Rade Pinčić, poslužitelj iz Gorice-Raštana.
1990.-1996. god. - župnik Don Tihomir Vulin, poslužitelj iz Gorice-Raštana.
1996.- 2002 god. - župnik Don Damir Juričin, poslužitelj iz Gorice-Raštana.
2002 - župnik Don Marinko Jelečević, poslužitelj iz Polače.
Svako naše "malo misto" ima svoju povijest, tešku i časnu, ali i nadu u vedrije sutra. Glavno je znati put. I, kako reče pjesnik Josip Prtenjača, "valja nama još dugo trajati. .. živjeti život kamena vječan... u kamenu ka kamen trajati. .. Med gradinama Nadina i Tinja... glave nikad pognute."
| |||