Vincenzo Bellini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: id:Vincenzo Bellini |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 24:
Bellini je godine između [[1827.]] i [[1833.]] proveo u Milanu gdje su mu sva vrata bila otvorena. Samo od pisanja opera je mogao živjeti luksuzno nakon što je ''„[[Strankinja]]“'' (''La straniera'') postigla još veći uspjeh od ''„Gusara“'' i započela raspravu u tisku vezanu za novi stil skladanja i stalno pomijeranje akorada ka ''daljim'' tonalitetima (sa više predznaka). Pokazivao je zanimanje za vrlo živi društveni život i pravi ''dendizam'' koji je [[Heinrich Heine]] posebno naglasio u književnom portretu Bellinija nazvanom ''„[[Florentinske noći]]“'' (''Florentinische Nächte''). Njegova sljedeća opera, ''„[[Zaira]]“'', bila je veliki neuspjeh, ali već sljedeća, ''„[[Montecchi i Capuleti]]“'' (''I Capuleti e i Montecchi'') ponovno vraća Bellinija u sam centar opernog života tog vremena.
Sljedećih pet godina Bellini postaje sve popularniji i njegove opere sve kvalitetnije, ali se taj uzlazni put prekida njegovom preranom smrću [[23. rujna]] [[1835]]. godine. Umro je u [[Puteaux]]u kraj [[Pariz]]a od akutne upale crijeva i pokopan je na poznatom pariškom groblju [[Groblje Père-Lachaise|Père Lachaise]]. Godine [[1876.]] su njegovi ostaci preneseni i pohranjeni u katedralu u Cataniji. U ''Museo Belliniano'' u tom gradu se čuvaju sve njegove stvari i notni materijal.
Bellini je bio pedantan majstor. Skladao je za pjevače koji su bili majstori ''[[Bel Canto|bel canta]]'', način pjevanja koji je isticao vokalnu spretnost i preciznost. Bio je jako osjetljiv u odnosu teksta prema glazbi, i njegove opere dobile su njihov najveći dramatični utjecaj kroz njegovu melodiju, kojima su se često divili i još se dive zbog karakteristične koncentrične ljepote.
| |||