Uzroci Drugog svjetskog rata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija |
|||
Redak 7:
Prva manifestacija tog procesa dogodila se u Japanu, koji je, kao zemlja bez vlastitih izvora mnogih važnih resursa, bio snažno pogođen ekonomskom krizom. Kao posljedica toga, u japanskim vladajućim krugovima je počeo bujati [[militarizam]], odnosno uvjerenje da Japan može osigurati prosperitet jedino na račun susjednih azijskih država, odnosno europskih kolonijalnih posjeda. Godine [[1931]]. Japanci su izveli invaziju kineske provincije [[Mandžurija|Mandžurije]] te u njoj uspostavili marionetsku vlast na čelu s bivšim kineskim carem [[Pu Yi]]em. Mnogi japanski, a i drugi povjesničari smatraju upravo taj događaj stvarnim početkom drugog svjetskog rata. Zapadne sile, iscrpljene i prezaokupljene ekonomskom krizom, na njega nisu reagirale te tako stvorile presedan koji će koristiti druge države.
U Njemačkoj [[Weimarska Republika|Weimarskoj republici]] ekonomska je kriza izazvala rekordnu nezaposlenost i naglo siromašenje, produbila sveopće nezadovoljstvo odredbama Versajskog mira koji se smatrao nepravednim te izazvala političku nestabilnost i trajnu krizu koju postojeći demokratski poredak nije bio u stanju riješiti. Početkom [[1933]]. je, obećavajući rješenje tih problema, na vlast došla [[NSDAP|Nacionalsocijalistička stranka]] [[Hitler|Adolfa Hitlera]] te uspostavila nacistički [[režim]]. Temelj nacističke ideologije predstavljala je rasistička zamisao u širenju njemačkog životnog prostora (''lebensraum'') na istok, na račun [[Slaveni|slavenskih]] naroda. Na kraći rok se ta ideologija manifestirala kao proklamirani cilj okupljanja svih zemalja gdje živi njemačka manjina u jedinstvenu državu - [[Velika Njemačka|Veliku Njemačku]]. Nacistička vlada je postepeno jednostrano odbacila odredbe versajskog ugovora te započela s ponovnim naoružavanjem u svrhu postizanja tih ciljeva oružanim putem.
Italija, u kojoj je od 1922. godine na vlasti bio fašistički režim [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]], također je bila bitno pogođena velikom ekonomskom krizom, koja je pokazala nedostatak vlastitih resursa. Mussolini je došao do zaključka da će ti problemi biti riješeni širenjem Italije na [[Balkan]], [[Mediteran]] i [[Bliski istok]], što je bilo proklamirano kao službena politika pod geslom obnove [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Ta je politika dovela Italiju i direktan sukob s bivšim saveznicima Britanijom i Francuskom, te približila Hitlerovoj Njemačkoj. Kao prva ozbiljnija manifestacija te politike se pokazao [[abesinijski rat]], na koji su zapadne sile reagirale tek mlakim ekonomskim sankcijama, dajući još jedan primjer nevoljkosti da se na izazov versajskom poretku suprotstave ikakvom ozbiljnijom akcijom.
| |||