Perspektiva: razlika između inačica

[[SlikaDatoteka:HondiusPerspective.jpg|mini|'''Linearna perspektiva''' u crtežu Henricusa Hondiusa (1597.-1651.)]]

[[SlikaDatoteka:Codex Aug perg 205 72r Gesta Witigowonis Widmungsbild.jpg|mini|lijevo|'''Vertikalna perspektiva''' na [[Romanika|romaničkoj]] [[iluminacija|iluminaciji]] iz 10. st.]] '''Vertikalna (ikonografska) perspektiva''' je način prikazivanja prostora po kojemu se 3D prostor prikazuje na 2D plohi tako da se ono što je u zbilji drugo (iza prvog), slaže po visini, drugo iznad prvog, vertikalno, odnosno okomito. Umjesto nizanja planova preklapanjem u dubinu (kako i stoje u stvarnosti), prostorni planovi se nižu vertikalno jedan iznad drugoga, tako da se nigdje ne preklapaju. Vertikalna se perspektiva pojavljuje u starom [[egipat]]skom slikarstvu, na [[Asirija|asirskim]] reljefima ili arhajskim grčkim vazama, u europskom [[Romanika|romaničkom]] slikarstvu, i jedna je od karakteristika dječjeg crteža. Svi oblici prikazani ovom perspektivom poštuju '''zakon plohe''', tj. najširom stranom su prikazani na plohi, jer tako najbolje opisuju svoj oblik. U prikazu vertikalnom perspektivom, uvijek je onaj lik koji je iznad drugog zapravo dalji. Tako se egipatski reljefi trebaju čitati od dolje prema gore i to s desna na lijevo, pa s lijeva na desno, pa opet obratno … tj. cik-cak, upravo suprotno od načina na koji čitamo strip. U romaničkom slikarstvu 11. i 12. st., iza plošno oslikanih likova i prizora, pozadina je obično podijeljena na više vodoravnih pojaseva koji su različite boje i predstavljaju krajolik.

[[SlikaDatoteka:358durer.jpg|mini|250px|[[Drvorez]] [[Albrecht Dürer|Albrechta Dürera]] koja pokazuje kako pravilno crtati predmete u linearnoj perspektivi]] '''Linearna (geometrijska ili pravilna) perspektiva''' se temelji na prirodnom zakonu da se udaljavanjem od promatrača likovi smanjuju razmjerno udaljenosti pravocrtno, linearno – i svi nestaju u jednoj te istoj točci – '''nedogledu''' (''vanishing point, punto di fuga''). To su otkrili [[Renesansa|renesansni]] umjetnici oko 1420. god. I postala je značajkom renesansne umjetnosti 15. i 16. st. Ova perspektiva se naziva i '''matematička i iluzionistička''' jer stvara autentičan dojam 3D prostora (primjeri: [[Masaccio]] '''"Sveto trojstvo"''', [[Piero della Francesca]] '''"Bičevanje Krista"''' itd.).

[[SlikaDatoteka:Raffael 060.jpg|mini|lijevo|Detalj slike '''"Atenska škola"''' od [[Rafael]]a gdje su lukovi u linearnoj, ali i atmosferskoj perspektivi]] '''Atmosferska (zračna) perspektiva''' je, poput geometrijske, prirodna pojava koja predstavlja promjenu tonova i [[boja]] uslijed udaljavanja oblika od motrišta gledatelja. Dakle što su predmeti dalji oni su bljeđi, mekši i gube se s daljinom u plavetnilo; a što su bliži to su oštriji, jačih lokalnih boja. Atmosferska perspektiva jedna je od temeljnih oznaka baroknog slikarstva 17. i 18. st., no otkrili su je već slikari visoke renesanse – [[Leonardo da Vinci]] i [[Rafael]].