Speleologija: razlika između inačica

'''Speleologija''' je skup aktivnosti kojima je cilj istraživanje (okriće) [[špilja ili spilja]], jama i drugih podzemnih [[krš]]kih fenomena. Kada je riječ o speleološkim objektima koji su formirani u nekrškim stijenama tada se upotrebljava termin '''vulkanospeleologija'''. Riječ speleologija dolazi od starogrčke riječi spelaion koja označava prirodnu podzemnu šupljinu.

Primarni cilj speleološkog istraživanja (primarnog otkrivanja) je izrada topografskog nacrta pronađenih i prođenih dijelova špilje ili jame na temelju mjerenja dimenzija i pružanja špiljskih kanala, te dokumentacija opaženih [[geologija|geoloških]], [[morfologija|morfoloških]], i [[hidrologija|hidroloških]], tj.[[biologijahidrogeologija|biološkihhidrogeoloških]] i drugih svojstava. Ponekad se unutar speleoloških objekata rade [[biologija|biološka]], [[arheologija|arheološka]] ili [[peleontologija|paleolotološka]] opažanja i iskapanja. Složenost špilja i jama zahtijeva posebne speleološke tehnike i obučenost timova speleologa, te se u dubokim [[špilja|jamama]] i složenim [[špilja]]ma aktivnost speleologa može opisati nekom vrstom podzemnog [[alpinizam|alpinizma]]. U tom smislu, dio speleoloških aktivnosti se poput alpinizma može smatrati sportskom djelatnošću. Stručno i [[znanost|znanstveno]] istraživanje u speleologiji obuhvaća proučavanje procesa okršavanja (nastanka špilja i jama), podzemne [[hidrologija|hidrologije]] tj. [[hidrogeologija|hidrogeologije]] krša, te bogate špiljske [[fauna|faune]] (koja je zbog izoliranih uvjeta izuzetno zanimljiva, te je često endem pojedinog područja).

Speleološka istraživanja u Hrvatskoj imaju dugu povijest. Na temelju tragova vatrišta i materijalne kulture ustanovljen je boravak pračovjeka (Homo erectus) u u špilji Šandalji kraj Pule prije oko milijun godina. Prvi pisani podatak o hrvatskoj špilji datira iz 1096. godine - crkveni spis u kojem se spominje Špilja u zaljevu Željina na otoku Ugljanu. Prvo znanstveno djelo o špiljskim pojavama napisao je dubrovački filozof Nikola Gučetić 1584. godine, proučavajući špilju Šipun u Cavtatu i špilju Vjetrenicu na Popovom polju. Istraživači koji su obilježili istraživanja u razdoblju od 17. do 19. stoljeća bili su: Ivan Vajkard Valvasor, Louigi Fernando Marsiglia, Alberto Fortis, Ivan Lovrić, BelsazarBaltazar Hacquet, Julije Fras, Stjepan Mlinarić, Eugen von Ransonnet, J.M. Granić, Gjuro Pilar, Spiridon Brusina, Mijo Kišpatić i Dragutin HircHirtz. Organizirane speleološke aktivnosti počinju osnivanjems osnutkom Odbora za uređenje špilje Samograd kod Perušića (1886.), teiako nažalost o tom odboru nemamo poznatih podataka o imenima članova i njihovom djelovanju. No, speleološka se nastavljajuaktivnost nastavlja osnivanjemosnutkom Odbora za uređenje Baračevih špilja (1892.). O tom se Odboru znaju mnogi podaci, imena svih članova kao i njihovo djelovanje kroz nekoliko godina, pa [[Hrvatski speleološki savez]] 1892. godinu smatra početkom organiziranog bavljenja speleologijom u Hrvatskoj. Ta je godina posebno istaknuta i u znaku Hrvatskog speleološkog saveza. Kasnije slijedi osnutak Odbora za istraživanje špilja Liburnija (1908.), Odbora za istraživanje špilja u geološkom povjerenstvu kraljevine Hrvatske i Slavonije (1910.), Špiljarskog odjela na Velikoj realki u Splitu (1911.). Od značajnih istraživača u prvoj polovici dvadesetog stoljeća možemo izdvojiti Dragutina Hirca, Dragutina Gorjanovića Krambergera, Umberta Giromettu i Josipa Poljaka. 1949. godine osnovana je Speleološka sekcija u PD Zagreb, teMarko nakon toga osnivaju se speleološke sekcije (odsjeci) u planinarskim društvimaMargetića, adr.Josipa pokrenuta je speleološka aktivnost u Geološkom institutuPoljaka i HAZUdr. DanasJosipa uRoglića. Hrvatskoj postoji četrdesetak speleoloških udruga koje djeluju pod dvije krovne speleološke organizacije.