Speleologija: razlika između inačica

== Speleološka istraživanja (otkrića) u Hrvatskoj ==

Speleološka istraživanja (otkrića)u Hrvatskoj imaju dugu povijest. Na temelju tragova vatrišta i materijalne kulture ustanovljen je boravak pračovjeka (Homo erectus) u u špilji Šandalji kraj Pule prije oko milijun godina. Prvi pisani podatak o hrvatskoj špilji datira iz 1096. godine - crkveni spis u kojem se spominje Špilja u zaljevu Željina na otoku Ugljanu. Prvo znanstveno djelo o špiljskim pojavama napisao je dubrovački filozof Nikola Gučetić 1584. godine, proučavajući špilju Šipun u Cavtatu i špilju Vjetrenicu na Popovom polju. Istraživači koji su obilježili istraživanja u razdoblju od 17. do 19. stoljeća bili su: Ivan Vajkard Valvasor, Louigi Fernando Marsiglia, Alberto Fortis, Ivan Lovrić, Baltazar Hacquet, Julije Fras, Stjepan Mlinarić, Eugen von Ransonnet, J.M. Granić, Gjuro Pilar, Spiridon Brusina, Mijo Kišpatić i Dragutin Hirtz. Organizirane speleološke aktivnosti počinju s osnutkom Odbora za uređenje špilje Samograd kod Perušića (1886.), iako nažalost o tom odboru nemamo poznatih podataka o imenima članova i njihovom djelovanju. No, speleološka se aktivnost nastavlja osnutkom Odbora za uređenje Baračevih špilja (1892.). O tom se Odboru znaju mnogi podaci, imena svih članova kao i njihovo djelovanje kroz nekoliko godina, pa [[Hrvatski speleološki savez]] 1892. godinu smatra početkom organiziranog bavljenja speleologijom u Hrvatskoj. Ta je godina posebno istaknuta i u znaku Hrvatskog speleološkog saveza. Kasnije slijedi osnutak Odbora za istraživanje špilja Liburnija (1908.), Odbora za istraživanje špilja u geološkom povjerenstvu kraljevine Hrvatske i Slavonije (1910.), Špiljarskog odjela na Velikoj realki u Splitu (1911.). Od značajnih istraživača u prvoj polovici dvadesetog stoljeća možemo izdvojiti Dragutina Hirca, Dragutina Gorjanovića Krambergera, Umberta Giromettu, Marko Margetića, dr.Josipa Poljaka i dr. Josipa Roglića.

1949. godine osnovana je Špiljarska sekcija u Planinarskom društvu Zagreb, inače prvog planinarskog društva osnovanog nakon 2. svjetskog rata u Hrvatskoj (opaska: Tek 1948. godine donesena je odluka tadanjeg "Fiskulturnog saveza" da se mogu osnovati "stručna društva". Za tu "spasonosnu slamku", kako se izrazio tada jedan planinar, prihvatila se skupina starijih, uglavnom predratnih članova HPD-a pa je za 20. svibnja 1949. sazvana osnivačka skupština i tako je osnovano prvo poslijeratno [[planinarsko društvo "Zagreb"]]), te nakon toga osnivaju se špiljarske, a kasnije nazvane speleološke sekcije (odsjeci) i u još nekim planinarskim društvima. Početkom 1950. godine osniva se prvo Geološka zbirka, a 1955. Geološko-paleontološka zbirka i Laboratorij za Krš unutar tadašnjeg JAZU (danas HAZU) u kojemu je bio aktivan akademik Marijan Salopek i kasnije akademik Mirko Malez. Još 1948. godine pokrenuta je speleološka aktivnost u tadašnjem Geološkom zavodu, današnjem Hrvatskom geološkom institutu, kada je to bilo neophodno prilikom prikupljanja geoloških podataka za izgradnju prvih poslijeratnih hidroenergetskih objekata u našemu kršu (aktivni su bili dr. Josip Poljak, kasnije akademik Milan Herak, i dr.sc. Srećko Božičević). Od sedamdesetih godina 20. stoljeća osnivaju se zasebna speleološka društva prvo u Istri, a zatim i u drugim dijelovima Hrvatske.

Danas u Hrvatskoj djeluje četrdesetak udruga bilo kao speleološka društva pod okriljem [[Hrvatski speleološki savez|Hrvatskog speleološkog saveza]] (HSS) ili kao planinarska društva unutar Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) čiji se članovi bave speleologijom.

Hrvatska je u svijetu poznata po dubokim jamama. [[1957]]. godine je istražena jama Čudinka duboka 203 m. Godine 1959. [[Hrvatski speleološki savez|Speleološko društvo Hrvatske (SDH)]] organiziralo je veliku ekspediciju u Ponor Gotovž kod KladeKlane kada su se članovi ekspedicije spustili dopreko cca300 -320metara metaraGodinedubine. Pri toj ekspediciji srećom su sudionici izbjegli poplavljivanje naglim nadolaskom vode, ali je cjelokupna speleološka oprema odnesena podzemnom bujicom i izgubljena za hrvatske speleologe. To je tada bio veliki materijalni gubitak, ali je najvažnije bilo da nitko od sudionika te speleološke ekspedicije nije nastradao. Tijekom 1959, 1960 i 1961. godine na otoku Braču je u organizaciji SDH od ukupno dvjestotinjak jama istraženo i desetak jama dubljih od 200 metara, godine 1961. je na južnom [[Velebit]]u organiziran je speleološki logor gdje je istražena 195 m duboka jama Vrtlina. SDH je 1964. i 1966. godine zajedno s britanskim speleolozima organizirao speleološku ekspediciju u jamu Balinku u Lici duboku 283 metra, što je predstavljalo i najznačajniju ekspediciju koju su dotad izveli speleolozi iz Velike Britanije, a to i danas s ponosom ističu. Na speleološkoj ekspediciji 1975. godine na jami Puhaljki spušta se do dubine 318 metara. U ponoru Bunovac se 1977. godine dostiže se dubina 534 metara što ga čini prvom jamom dubljom od 500 metara u Hrvatskoj. U [[1980-ih|osamdesetim]] godinama istražuje se niz dubokih jama na [[Biokovo|Biokovu]].

[http://www.speleo.hr Hrvatski speleološki savez] (osnovan 2.travnja 1954. godine tada pod imenom Speleološko društvo Hrvatske) ili njene članice u svojoj su dugogodišnjoj aktivnosti organizirali brojna speleološka istraživanja i ekspedicije kod nas i u svijetu. Na primjer istraživanja brojnih speleoloških objekata na otocima Braču, Hvaru, Korčuli, poluotoku Pelješcu jete u području Like i Gorskog kotara (tadašnji listovi topografskih karata Ogulin 1,2,3,4; Senj 1,2,3,4,; Gospić 1,2,3,4), zatim istraživanja područja Istre, Gorskog kotara, Ćićarije (oko 500 speleoloških objekata), te u jadranskom obalnom području. U razdoblju od 1954. do 1970. ukupno je obrađeno i registrirano 3820 speleoloških objekata (Institut za geološka istraživanja), do 1986. godine 5263 objekata (M. Garašić), a danas ih je u Hrvatskoj zajedno sa svim sustavno obrađenim kavernama (preko 950 kaverni), tj. speleoloških objekta bez prirodnih ulaza s površine objekata poznato preko 11.500, što je značajan brojznačajno u odnosu na veličinu Hrvatske i broj speleologa koji u njoj djeluju.