Jošija: razlika između inačica

▲ Jošija (hebr. וּחיּשׁאי; grč. Ιωσιας) bio je kralj [[Judejsko kraljevstvo|Judejskog kraljevstva]] od 640.-609. pr. Kr. koji je proveo religioznu reformu, unificirao [[kult|kult]] i centralizirao bogoslužje u Jeruzalemu.

▲Povijesne datosti Jošijinog kraljevanja

▲ Jošija je naslijedio svog oca [[Amon|Amona]] (642-649) kojeg su neprijatelji ubili u zavjeri. No, kako je «narod zemlje» bio odan [[david|david]]ovskoj lozi, ustao je protiv zavjerenika i postavio na prijestolje njegova sina. Jošiji je tada bilo osam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao 31 godinu. Majka mu se zvala [[Jedida|Jedida]] i njena uloga kao kraljice-majke bila je značajna. U njegovo vrijeme [[Asirija|Asirija]] naglo slabi i to će omogućiti mladom kralju da provede reformu i obnovi državu. Iako [[Biblija|Biblija]] ništa ne govori o unutarnjoj svjetovnoj politici ovog kralja, ipak se može zaključiti da je, paralelno s religijskom reformom, sigurno moralo doći do državnog preporoda. Isto tako sigurno je da se u njegovo doba Judejsko kraljevstvo i teritorijalno širilo, mada su nam točne granice još uvijek nepoznate. No, sama vojska je bila neorganizirana i to nam pokazuje bitka kod [[Megid|Megida]] 609. pr. Kr. u kojoj je pao sam Jošija. Naime, Egipat je bio vladajuće velesila ovog područja, te je nastojao održati ravnotežu sila u Mezopotamiji, i zato je faraon [[Neko|Neko]] pošao u pomoć Asircima. Ova vojna imati će za posljedicu ne samo Jošijinu smrt nego i propast reforme, a kasnije i pad Judejskog kraljevstva.

▲== ''Jošijino mjesto i uloga u Bibliji'' ==

▲

▲ Druga knjiga o Kraljevima (2 Kr 22-23) i Ljetopisa (2 Ljet 33-35) govore o ovom kralju i njegovoj ulozi u povijesti Izraela. Iako mlad, bio je jako aktivan i predstavlja idealnog kralja, za njegova kraljevanja djelovali su proroci [[Nahum|Nahum]] i [[Sefanija|Sefanija]]. Jošija se nije brinuo samo za materijalnu obnovu nego i za duhovnu. God. 628. pr. Kr.,dvanaeste godine svog vladanja, počinje reformu i daje obnoviti [[Salomonov hram|Salomonov hram]]. Reforma se prvenstveno sastojala u odstranjivanju asirskog i [[kanaan|kanaan]]skog kulta i odbacivanju strane dominacije, osobito kad je prilikom obnove Salomonova hrama pronađena «Knjiga zakona». Bibličari smatraju da je ta knjiga zapravo [[Deuteronomijski zakonik|Deuteronomijski zakonik]] (Pnz 12-26) koji je sadržavao pravnu tradiciju Kraljevstva Izrael, a donijeli su ga [[leviti|leviti]] izbjeglice u doba pada [[Samarije|Samarije]] 721. pr. Kr. Očito je bio odložen u Hramu, zanemaren i napokon zaboravljen. Hulda, službena proročica u Izraelu, po pronalasku je svitka Zakona predložila da se provede sveopća narodna obnova. I time je započela radikalna i opća reforma u kojoj se ujedno krije pokušaj organizacije države po [[teokracija|teokratskom]] uređenju. Bilo je to u osamnaestoj godini Jošijina vladanja. Naime, to neočekivano otkriće je u njemu potaklo odlučnost da reformu sprovede, pa bilo to i silom. Tako je naredio da se narod okupi u Hramu i da se pročita Zakon, nakon čega je obnovio [[savez|savez]] s Gospodinom, obvezujući svoj narod i sebe na obdržavanje zapovijedi. A po zaključivanju saveza uslijedilo je brutalno odstranjivanje svih stranih kultova. Tako Jahve postaje jedinim gospodarom hrama, a Jeruzalem kultno središte. Određen je i datum slavljenja [[Pasha|Pashe]], i sprovedena narodna obnova. Sve, počevši od obnove Salomonova hrama, pokušaja obnove izraelske mornarice, pa do unificiranja kulta i centraliziranja bogoslužja u Jeruzalemu, upućuje na to da je Jošija želio uspostaviti negdašnju slavnu [[monarhija|monarhiju]]. No, sve su nade pale njegovom tragičnom pogibijom u bitci kod Megida 609. pr. Kr. Njegova smrt je zbunila sav narod koji se pitao zašto je Gospodin dopustio pad njegova vjernog sluge? Jedni su smatrali da je posrijedi bila [[Baal|Baalova]] osveta, drugi Gospodinovo neslaganje sa silovitošću kojom je provedena reforma. Bilo kako bilo, to je značilo kraj reforme i početak kraja Judejskog kraljevstva. Očito je reforma došla prekasno, i bilo je potrebno sužanjstvo za potpuno očišćenje jahvizma.

▲Vrhunska točka cijele povijesti izraelskih kraljeva nakon Davida zacijelo je Jošija i njegova religiozna reforma, koja je nadahnuta pronalaskom Ponovljenog zakona. Nezaobilazno je Jošiju istaknuti kao duhovnog i materijalnog obnovitelja izraelskog naroda, tim više što su njegovi nasljednici bili bezbožni i svojim postupcima požurili propast.