Blagdan sjenica: razlika između inačica

Blagdan sjenica (hebr.: סֻכּוֹת, sukot) [[Stari zavjet|starozavjetni]] je [[Židovi|židovski]] [[hodočasnički blagdani|hodočasnički blagdan]] koji se obilježava u jesen, petnaestog dana mjeseca tišrija (rujan ili listopad). Traje osam dana, i jedan je od triju velikih hodočasničkih blagdana (uz [[Blagdan beskvasnih kruhova]] i [[Blagdan sedmica]]), u kojima se Židovi spominju biblijskog putovanja svojeg naroda prema [[obećana zemlja|obećanoj zemlji]].

Po svom porijeklupodrijetlu, Sukot je poljodjelska svečanost. To se učituje iz imena ''blagdan žetve'', pripadajućih obreda, te vremena i prilike kada se održava slavlje: ''Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš.'' (Izl 23,16); ''Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja.'' (Pnz 16,13). Blagdan se obilježava kao zahvala za žetvu plodova (usp. Suci 9,27). Za dodatno objašnjenje imena, valja primijetiti da [[Izaija]] spominje kolibe koje su vinogradari pravili u svojim [[vinograd|vinogradima]] (Iz 1,8). Smješten na dovršekudovršetku žetve, Sukot se uzimao kao opća zahvala za urod prirode u protekloj godini.

Sukot je postao jedan od najznačajnijih blagdana u židovstvu, što se očituje u nazivu ''blagdan Jahvin'' (Lev 23,39; Suci 21,19), ili naprosto ''blagdan'' (1 Kr 8,2; 8,65; 12,32; Ljet 5,3; 7,8). Možda zbog velike posjećenosti, Sukot postaje prikladno vrijeme za važne državne svečanosti. Tako Mojsije upućuje Izraelovo potomstvo da se svake sedme godine okupljajuokuplja pri čitanju Zakona (Pnz 31, 10-11). [[Salomon|Kralj Salomon]] posvećuje jeruzalemski Hram na Sukot (1 Kr 8; 2 Ljet 7), i ovaj blagdan je prva svečanost koja se obdržava nakon obnove bogoštovlja po povratku iz [[babilonsko sužanjstvo|babilonskog sužanjstva]] (Ezr 3, 2-4).

PremaPo proroku [[Zaharija|Zahariji]] (Zah 14, 16-19), Sukot će u mesijansko doba postati sveopći blagdan, na koji će svi narodi hodočastiti u Jeruzalem. Blagdan se ovdje povezuje s darom kiše, motivom dalje razvijenojrazvijenim u kasnijoj židovskoj literaturi.

Danas se među pripadnicima židovske zajednice blagdan obilježava na sljedeći način.: Sjenicasjenica, koja mora biti izgrađena od laganih, nepostojanih materijala, gradi se pod otvorenim nebom. Ukoliko nema drugih mogućnosti, smije se načiniti i na balkonu. Pokriva se granjem i prućem, a ukrašava lišćem triju biljaka: [[palma|palme]], [[mirta|mirte]] i [[vrba|vrbe]], te plodovima [[citrus|citrusa]]: [[naranča|naranče]] i [[limun|limuna]], kao i [[mogranj|mogranjem]], simbolom plodnosti. Palma, mirta i vrba, zajedno s [[etrog|etrogom]], nejestivim mirisnim plodom vrste citrusa, nazivaju se ''arbaa minim'' (četiri vrste), a izravno su povezane s blagdanskim obredom u [[sinagoga|sinagogi]]. Tradicijski se svakoj od biljaka pripisuje simbolična srodnost s jednom od četiriju vrsta ljudi. Granje vrbe, koje nema mirisa niti okusa, sliči ljudima koji ne poznaju Zakon niti imaju dobro ponašanje; granje mirte, koje miriše ali nema okusa, sliči ljudima koji se dobro ponašaju ali ne poznaju [[Tora|Zakon]]; grane palme, čiji plod – datulja – ima okus ali nema mirisa, sliči ljudima koji poznaju Zakon ali se loše ponašaju; dok etrog, koji ima miris i okus, sliči najboljim ljudima koji poznaju Zakon i dobro se ponašaju. Obveza je za Sukot načiniti svežanj zvani [[lulav]], povezujući zajedno tri vrste granja iz ''arbaa minim'' uz etrog. Tijekom obreda u sinagogi njih se uzima u ruke uz određene dijelove obreda. Lulav i etrog simboli su Sukota. Budući da granje bilja i plod citrusa trebaju biti obredno čisti ([[kašer]]), u praksi se pravodobno prije blagdana, u potpunosti ili djelomice nabavljaju iz [[Izrael|Izraela]].

Sjenice izravno dozivaju u sjećanje vremena spašavanja iz egipatskog sužanjstva uz Božju pomoć, te četiriju desetljeća boravka u pustinji, kada je izraelski narod zaklon nalazio samo u laganim kolibicimakolibicama načinjenim od pustinjskog šiblja. Kao spomen na te dane i kao opomena budućim naraštajima kako izvorom spasa nisu bili zidovi i krovovi već snažna Božja ruka, Židovima je naređenzapovijeđen cjelodnevni boravak u takvim kolibicama tijekom osam dana Sukota. Iz tog razloga kolibice ni danas ne smiju biti posve natkrite, već se kroz strop od pruća moraju nazirati zvijezde, kako je to bilo i u kolibicama pod Suncem i zvijezdamau onim iz kojih su se vidjele zvijezde otvorenog pustinjskog neba. Gradeći sjenicu i boraveći u njoj, Židovi uče prepoznavati prave, temeljne životne vrijednosti, i lučiti ih od poželjne, ali uvijek nesigurne udobnosti i obilja.

Svakog dana u blagdanu, Židovi pozivaju sedam ''duhovnih gostiju'' ([[aramejski jezik|aram.]] ušpizin) da prebivaju s njima u sjenici. Ovi gosti zapravo su ''sedam Izraelovih pastira'': [[Abraham]], ''Izak'', [[Jakov (praotac)|Jakov]], [[Mojsije]], [[Aron]], [[Josip (praotac)|Josip]] i [[kralj David|David]]. PremaPo predaji, svake noći u sjenicu ulazi najprije posebni gost, a zatim ostala šestorica. Obično se izriče posebna molitva dobrodošlice, prema redu njihova ulaska. Svaki gost nosi sa sobom posebnu poruku, ovisno o pojedinom danu blagdana.

Završni dio svetkovinesvečanosti jesu sedmi dan, blagdan [[Hošana raba]], i osmi dan okupljanja, blagdan Š'mini aceret. Na blagdan Hošana raba izgovara se molitva [[Hosana|Hošana]] (spasi, zakrili), tijekom koje se prostorom sinagoge obredno pronose lulav i etrog. Toga se dana zaključuje Božje suđenje svakom čovjeku, započeto na [[Roš ha-Šan|Roš ha-Šanu]], Novu godinu, a zapečaćeno na [[Jom Kipur]], Dan pomirenja. Blagdan Š'mini aceret obilježava proslavu završetka godišnjeg sinagogalnog čitanja [[Tora|Tore]] (Zakona), i početak ponovnog čitanja. U dijaspori svetkovina traje jedan dan dulje, i završava sa blagdanom [[''Simhat Tora'']] (Radost Tore).