Janez Vajkard Valvasor: razlika između inačica

[[Datoteka:Janez Vajkard Valvasor.jpg|mini|'''Barun Johann Weichard Valvasor''']]

'''Johann Weichard Valvasor''' ([[slovenski jezik|slov.]] ''Janez Vajkard Valvasor'') ([[Ljubljana]], [[svibanj]] [[1641]]; kršten [[28. svibnja]] - [[Krško]], [[19. rujna]] [[1693]].) [[kranjska|kranjski]] [[plemstvo|plemić]], [[geograf]], [[polihistor]], [[povjesničar]], [[topograf]], [[etnograf]], [[kartograf]], [[crtač]] i član [[Kraljevsko društvo|Kraljevskog društva]].

Johann Weichard Valvasor rodio se na Starom trgu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Roditelji su mu bili Ana-Marija Rauber i zemaljski odbornik Bartolomej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz [[Bergamo|Bergama]] u [[Italija|Italiji]]. Valvasorov otac bio je vlasnik [[gospodstvo|gospodstava]] Gamberka i Medije u Izlakama kod [[Zagorje ob Savi|Zagorja ob Savi]], gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara.

[[Gimanzija|Gimnaziju]] je završio kod [[isusovci|isusovaca]] u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Prema tadašnjem plemićko običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu ([[Njemačka]], [[Sjeverna Afrika]], [[Francuska]], [[Švicarska]]) te u [[vojska|vojnim]] službama, pa je [[1663]]. i [[1664]]. sudjelovao u ratovima protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Kad se [[1672]]. vratio u domovinu, kupio je [[utvrda|utvrde]] Bogenšperk, Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Iste se godine i prvi put oženio s Anom Rosinom Graffenawer, a po njezinoj smrti i s barunicom Anom Maksimilinom. Imao je ukupno jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u [[Krško]]m. Drži se da je pokopan u obiteljskoj [[grobnica|grobnici]] u [[Izlake|Izlakama]].

Premda je pozivom bio [[vojnik]], veći dio svoga života posvetio je [[znanost]]i, kolekcionarstvu i proučavanju [[Kranjska|Kranjske]], središnjeg dijela današnje [[Slovenija|Slovenije]]. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo. Bio je jedan od prvih sustavnih slovenskih kartografa, a prvi se počeo baviti [[bakrotisak|bakrotiskom]] te utemeljio grafičko poduzeće. O njegovu [[obrazovanje|obrazovanju]] i [[bogatstvo|bogatstvu]] svjedoči i velika [[knjižnica]], u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je [[glazbeni instrumenti|intstrumenteinstrumente]], stari [[numizmatika|stari novac]], te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u [[vrag]]a, [[vještica|vještice]] i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je [[1692]]. rasprodao većinu svoga vlasništva.

Izučavanje [[Cerkniško jezero|Cerkniškog jezera]] predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju „Slave"Slave Kranjskogavojvodine vojvodstvaKranjske".“ Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine [[1687]]. izabran je za člana engleskog [[Kraljevsko društvo|Kraljevskog društva]] (''Royal Society'') u [[London]]u, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.

[[Datoteka:Slava vojvodine Kranjske.JPG|mini|Naslovna stranica ''Slave Kranjskogavojvodine vojvodstvaKranjske'']]

[[Datoteka:Hrvati-Valvasor.jpg|mini|Prikaz [[Hrvati|Hrvata]] u Valvasorovu djelu ''Slava Kranjskogavojvodine vojvodstvaKranjske'' (1689.)]]

„Slava"Slava Kranjskogavojvodine vojvodstva“Kranjske" ([[slovenskinjemački jezik|slovnjem.]] Slava''Die vojvodineEhre Kranjskedess Hertzogthums Crain'') predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u [[Nürnberg]]u [[1689]]. godine. Valvasor ga je napisao na [[njemački jezik|njemačkom jeziku]], kako bi bilo razumljivo što širem čitateljstvu, te tako lakše svoju domovinu predstavi strancima. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjih izvor za prikaz života prostora današnje [[Slovenija|Slovenije]] koncem [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. svoju domovinu strancima. Djelo je vrlo opsežno, jer sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim [[crtež]]ima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih [[grad]]ova, [[utvrda]] i [[samostan]]a. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.

*''Dominicæ passionis icones'', [[1679]]., reprint [[1970]].

*''Topographia arcium Labergianarum'' id est arces, castella et dominia in Carniolia habita possident comites a Lamberg; Bagenspergi (Bogenšperg)'', [[1679]], reprint [[1995]].

*''Topographia Archiducatus Carinthiæ antiquæ & morenæ completa'': Das ist Vollkommene und gründliche Land - Beschreibung des berühmten Erzherzogtums Kärndten''; [[Nürnberg]] [[1688]].

*''Opus insignium armorumque...''; ([[1687]].-[[1688]].)

*''Die Ehre dess Hertzogthums Crain'': das ist, Wahre, gründliche, und recht eigendliche Belegen- und Beschaffenheit dieses Römisch-Keyserlichen herrlichen Erblandes''; Laybach ([[Ljubljana]]) [[1689]].

*Branko Reisp, ''Kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor'', Mladinska knjiga, [[Ljubljana]] [[1983]].

*Mirko Rupel, ''Valvasorjevo berilo'', Mladinska knjiga, [[Ljubljana]] [[1951]].