Orkestar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: bs:Orkestar |
|||
Redak 49:
Istodobno je došlo do brze standardizacije instrumenata. Kad su Stolzel i Blilmel, obojica iz Šleske, izumili ventil za puhačke instrumente [[1815. godina|1815. godine]], to je bila prva u nizu novosti: [[Theobald Boehm]] je uveo ventile za flautu, a [[Adolphe Sax]] je unaprijedio drvene puhačke instrumente. Zbog toga je [[Hector Berlioz]] napisao slavni esej o "[[instrumentacija|instrumentaciji]]" (korištenju instrumentalnog zvuka kao ekspresivnog elementa glazbe).
Odmah su se osjetile posljedice tih izuma: graditelji instrumenata u svim zemljama pomagali su jedni drugima da iskoriste i usavrše te novosti; ubrzo je orkestar dobio novu granu instrumenata s ventilima, koji su poznati kao [[tuba]], [[eufonij]] i [[trombon]],nemam pojma te koji imaju kromatsku ljestvicu i zvučan ton velike ljepote i goleme snage, čime se dobiva veličanstven bas. To je omogućilo i skladnije sviranje nota ili [[intonacija|intonaciju]], što je opet dovelo do sve "glađeg" orkestralnog zvuka, koji je dosegao vrhunac 1950-ih godina ([[Eugene Ormandy]] i Filadelfijski simfoničari, dirigent [[Herbert von Karajan]]).
Tijekom prijelaznog razdoblja s novim instrumentima, koji su olakšali izvođenje teških djela, mnogi su skladatelji (a među njima i Wagner i Berlioz) zahtijevali da se za njihove skladbe koriste "prirodne" kromatske stanke umjesto ventila. Ipak, instrumenti s ventilima su malo-pomalo postali standardni, te su se koristili posvuda, sve do ponovnog buđenja starih instrumenata u suvremenoj težnji za [[autentična izvedba|autentičnom izvedbom]] ili "historijski svjesnom izvedbom".
| |||