Razlika između inačica stranice »Krešimir Baranović«

bez sažetka
Kao stvaralac, Baranović je jedna od najmarkantnijih ličnosti nacionalnog smjera u novijoj hrvatskoj i bivše-jugoslavenskoj glazbi. S posebnim [[afinitet]]om prema [[Rusija|ruskoj]] glazbi, što se ogledalo i u njegovoj reproduktivnoj dijelatnosti, on se nadovezuje na ranog [[Igor Stavinski|Stravinskog]] (''Petruška''), ali, oslanjajući se i na narodni [[melos]], stvara vlastiti glazbeni jezik, čiju sočnost i bogatstvo crpi i iz svoga majstorskog poznavanja orkestra.
 
Kao prvenstveno [[Opera|operski]] [[dirigent]], on daje svoje najbolje stranice u scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima, a svojim djelom ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' otpočinje novu epohu u razvoju savremenog [[balet]]a u nas. Od scenskih kompozicija spomenućemo opere ''[[Striženo-košeno]]'' (na tekst [[Gustav Krklec|Gustava Krkleca]], [[1932]].) i ''[[Nevesta od Cetingrada|Nevestu od Cetingrada]]'' (prema [[August Šenoa|Šenoinoj]] noveli, 1951.), zatim balete, koji su, osim pomenutog, ''[[Imbrek s nosom]]'' (1935.) i ''[[Kineska priča (balet)|Kineska priča]]''. Osim ovih dela, u njegovom opusu treba istaknuti ''[[Simfonietta|Simfoniettu]]'' (1939.), ''Simfoniettu'' za gudače (1951.), ''[[Simfonijski scherzo]]'' (1921.), rapsodiju ''[[Pesma guslara]]'' (1943.), cikluse za glas i orkestar ''[[Z mojih bregov]]'' (1927.), ''[[Moj grad (Baranović)|Moj grad]]'' (1943.) i ''[[Iz osame]]'' (1944.), solo pjesme, horovezborove i filmsku muzikuglazbu, a u poslednjemposljednjem periodu simfonijsku poemu ''Pan'' (1957.) i kantatu ''Goran'' (1960.) na stihove [[Ivan Goran Kovačić|Ivana Gorana Kovačića]].
 
[[category:hrvatski glazbenici|Baranović, Krešimir]]
Anonimni suradnik