Sendvič: razlika između inačica

U [[sredji vijek|srednjem vijeku]], tanke kriške hrapavog i obično ustajalog kruha[[kruh]]a, su korištene kao tanjuri. Nakon objeda, ostacima tog kruga su hranili [[psi|pse]] i prosjake ili ostavili za večeru. Takav kruh je bio preteča "otvorenim" sendvičima. Direktan prethodnik engleskom sendviču se pojavljuje u 17. stoljeću u [[Nizozemska|Nizozemskoj]].

Prvi pisani trag engleske riječi "sandwich" pojavljuje se u dnevniku Edwarda Gibbona u opisu "komadi hladnog mesa". [[Riječ]] je nastala prema John Montagu, 4th Earl of Sandwich, engleski aristokrat iz 18. stoljeća, iako nema direktnu poveznicu sa hranom. Priča se da je Lord Sandwich volio jesti takav oblik hrane tijekom kartanja jer je mogao istovremeno raditi obje stvari - kartati i jesti, bez da uprlja karte tijekom igre.

Upravo je tako sendvič i nastavio svoje širenje među muškim društvo tijekom društvenih igara i zabava. Popularnost sendviča raste u [[Engleska|Engleskoj]] i [[Španjolska|Španjolskoj]] tijekom 19. stoljeća kada je ovaj oblik hrane prihvaćen u radničkoj klasi kao brz, prenosiv i jeftin obrok.

U to vrijeme sendvič se napokon pojavljuje i izvan [[Europa|Europe]]. U [[USA]], sendvič je prvobitno prezentiran kao dio večere. Početkom 20. stoljeća, kako je kruh postajao spojnica Američke dijete, sendvič postaje popularan koliko i brzi obrok na Mediteranu[[Mediteran]]u.

Sendviči se obično nose na posao, u [[škola|školu]] ili na izlet za jelo kao dio "paketa" za ručak. Uobičajeno je da sadrže kombinaciju [[povrće|povrća]], mesa, sira, i/ili nekog umaka. Široko su rasprostranjeni u restoranima[[restoran]]ima i kafićima.