Pretvorba (transupstancijacija): razlika između inačica

'''Pretvorba''' ili '''Transupstancijacija''' u [[Katolička crkva|Katoličkom]] nauku predstavlja dogmu, odnosno vjerovanje da se hostija i vino u zajednici, misi, odnosno slavlju [[euharistija|euharistije]] pretvaraju u istinsku [[krv]] i istinsko tijelo [[Isus|Krist]]ovo. Pretvorba se događa u unutarnjoj bîti (supstanci), a ne u vanjskom izgledu. Oko sredine devetog stoljeća u svom spisu o Tajnoj večeri to je učenje prvi zastupao i pred javnošću obznanio opat Pashasije Radbert. Doktrinu je prihvatio [[IV. lateranski sabor]] [[1215]]. proglasivši je službenim učenjem Katoličke crkve, pozvavši se na autoritet [[Toma Akvinski|Tome Akvinskog]]. U posvećenom kruhu i vinu na taj se način uprisutnjuje čitav Krist, dušom i božanstvom, Bog i čovjek.

 

 

[[Protestanti]] ne priznaju samu pretvorbu, već vjeruju da to rade na spomen na Isusovu smrt i da time izražavaju vjeru u njegov skori dolazak, a ne da vrše stvarno lomljenje Isusova tijela i pijenje njegove krvi. Smatraju da autoritet u nauku ima samo Bog i [[Biblija|Božja riječ]], a ne Toma Akvinski. Zbog odbacivanja nauka o transupstancijaciji među ostalima pogubljen je [[John Frith]], [[Hugh Latimer]] i [[Thomas Cranmer]] dok su protestanti kasnije pogubljivali katolike koji su ispovijedali vjeru u transupstancijaciju, npr. Fidel Sigmaringenski ([[1622]].), [[sveti Marko Križevčanin|Marko Križevčanin]], Melkior Gradec i Stjepan Pongraz ([[7. rujna]] [[1619]].) ili Ivan Sarkander kojega su protestanti [[14. veljače]] [[1620]] tri sata rastezali, potom [[17. veljače]] i konačno [[18. veljače]] kad je i podlegao mukama.