Kardiopulmonalna reanimacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 39:
Ako [[umjetna ventilacija]] nije dobra, treba korigirati položaj glave bolesnika - jače ju zabaciti unatrag i jače podići bradu, a ako se ni tada ne postigne zadovoljavajuća ventilacija, treba pomisliti na strano tijelo u dišnim putevima i na njegovo uklanjanje ranije navedenim postupcima.
 
Opremljene ekipe hitne pomoći prohodnost dišnog puta i umjetno disanje izvode pomoću odgovarajuće opreme. Tako u ALS postupcima za održavanje prohodnosti dišnog puta koristimo [[orofaringealni]] i [[nazofaringealni tubus]], običnu masku sa samoširečim balonom, [[endotrahealni tubus]], [[laringealna maska|laringealnu masku]] i ezofagotrahealni [[combitube]]. U iznimno hitnim stanjima kada ovim pomagalima nije moguće osigurati dišni put prohodnim izvodi se [[konikotomija]] i urgentna [[traheotomija]]. Ipak '''zlatni standard za održavanje prohodnosti''' '''dišnog puta''' i umjetno disanje je direktno uvođenje tubusa u traheju, tj. [[endotrahealna intubacija]] (uz ili bez izvođenja [[Sellickov manevar|Sellickovog manevra]]) koju uvježbane ekipe moraju dobro poznavati, a umjetno disanje se izvodi 8-10 puta u minuti i ne mora se prekidati za vrijeme izvođenja vanjske [[masaža srca|masaže srca]].
Umjetno disanje se izvodi ili pomoću samoširećeg balona ili korištenjem [[respirator|respiratora]].Prednost samoširećeg balona i respiratora u odnosu na usta spasioca je što bolesniku možemo dostaviti povećanu koncentraciju kisika, u odnosu na 16 % kisika u izdahnutom zraku spasioca.