Friedrich Nietzsche: razlika između inačica

Školski su ga drugovi u internatu zafrkavali zbog njegove ozbiljnosti, a Nietzsche će kasnije tvrditi kako se tada najbolje osjećao kada je bio sam. U svjedodžbi mu piše da je bio marljiv, uzornog ponašanja te da je s lakoćom učio i pokazivao interes za vjerski odgoj. Nakon završenog školovanja u internatu upisao je studij [[teologija|teologije]] u [[Bonn|Bonnu]] kaneći postati svećenik, kao i njegov otac. Na [[Uskrs]] [[1865]]. godine odbija se pričestiti u crkvi u Naumburug. Potkraj godine odustaje od svećeničkog zvanja i posvećuje se studiju klasične filologije. Na studiju prve uzore nalazi u životu i filozofiji starih Grka prije pojave [[Sokrat]]a. Zahvaljujući svome znanju imenovan je profesorom klasične filozofije na sveučilištu u Baselu s 24 godine ([[1869]].). Smatra se da se u to doba kao student zarazio sifilisom u jednoj od javnih kuća koje je posjećivao. Godine [[1870]]. sudjeluje u njemačko-francuskom ratu kao bolničar dobrovoljac. Tada je obolio od dizenterije i difterije. Nakon rata putuje po [[Švicarska|Švicarskoj]] i [[Italija|Italiji]] te sklapa nova prijateljstva. No, misaoni razvoj i poniranje u svijet vlastitih vizija osamljuje Nietzschea pa mnoge prijašnje osobne i filozofske simpatije (npr. [[Arthur Schopenhauer|Schopenhauer]]) sada napušta. Jedno se vrijeme bavio glazbom i prijateljevao s [[Richard Wagner|Richardom Wagnerom]], ali razočaran Wagnerovom [[kršćanstvo|kršćanskom]] orijentacijom i sklonosti ka starogermanskom kultu, prekida s njime sve odnose.