Flavije Aecije: razlika između inačica

'''Flavije Aecije''', [[Latinski jezik|lat.]] ''Flavius Aetius'' ([[396.]] - [[454.]]) je bio [[vojskovođa]] i de facto gospodar [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnorimskog Carstva]] između [[433.]] godine i svoje nasilne smrti. Besmrtnu slavu će postići pobjedom nad [[Atila|Atilom]] u [[Bitka na Katalunskom polju|Bitci na Katalunskom polju]].

Aecije je bio sin rimskog generala Flavija Gaudentija (Flavius Gaudentius) nepoznatih i mogućih barbarskih korjena. Djetinjstvo Aecije provodi kao taoc na dvoru [[Vizigoti|Vizigota]] i [[Huna|Huni]] gdje će upoznati način tamošnje običaje i dobiti jedinstven uvid u barbarsku vojno-političku strategiju. Dok je Aecije provodio djetinjstvo među barbarima njegov otac se uspinjao stubama moći došavši do položaja jednog od najvažnijih vojnih zapovjednika [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]]. Nakon smrti cara [[Honorije|Honorija]] 423. godine novoproglašeni car [[Ivan, rimski car|Ivan]] će biti napadnut od Istočnog Rimskog Carstva koje ga nije priznavala. U pokušaju spašavanja neodržive situacije Ivan će poslati ranije oslobođenog Aekcija na hunski dvor da zatraži vojnu pomoć.

Hunski vojnici s kojima će Aekcije doći u [[Italija|Italiju]] da spasi cara Ivana dolaze prekasno, ali istovremeno svim jasno prikazuju snagu njegovog utjecaja među barbarima. Pod tom vojnom prijetnjom majka maloljetnog cara [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]] sklapa dogovor s Aekcijem i druga dva najmoćnija generala Zapadnog Rimskog Carstva o neformalnom trijumfiratu. Po tom dogovoru iz 425 godine Aekcije dobiva [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], Flavije Felix Italiju, a Boniface [[Afrika (rimska provincija)|Afriku]] iako nitko od njih nije htio djeliti vlast s drugima što dovodi do građanskog rat među trijumfirima. Aekcije će sebi najprije pripojiti Italiju nakon što dokrajči Felixa, a na kraju će iako poražen u bitci od Bonifacea pobjediti njegovog nasljednika 433 godine. Iako je te zadnje godine građanskog rata Valentinijan III. postao po rimskom zakonu punoljetan Aecije se nije obazirao na tu sitnicu preuzevši u ruke cjelokupnu vlast u Carstvu ostavivši cara bez ikakve stvarne moći.

Još tijekom građanskog rata Aecije počinje svoje pobjedničke ratove protiv raznih [[barbari|barbara]]. Već 426 godine on pobjeđuje Vizigote koji pokušavaju proširiti svoj teritorij u današnjoj Francuskoj ([[Akvitanija]]). Slično se ubrzo dogodilo s Francima koji su prešli rijeku Rajnu. Preuzimanjem potpune vlasti smanjuje se i broj vojnih uspjeha. [[Burgundi]] su pobjeđeni u kratkom ratu 436 godine, ali oni će biti uništeni kao politički faktor tek nakon invazije Huna (koje je pozvao Aekcije) sljedeće godine. Rat s Vizigotima završava nerješeno 439 godine iako on biva slavljen zbog vlastite pobjede u vojnoj bitci, dok će rat s Vandalima[[Vandali]]ma biti katastrofalan. Najprije će Aekcije potpisani mir s Vandalima poklanjajući im teritorij koji su do tada osvojili, ali Vandalima to neće biti dovoljno i oni 439 godine na iznenada napadaju i osvajaju grad Carthago[[Kartaga|Kartagu]] s rimskom flotom usidrenoj u luci. Sljedećih godinu dana se provodi potpuna mobilizacija rimske vojske zbog oslobađanja Afrike, samo da bi se tako skupljena vojska na Siciliji potom vratila u svoje stare vojne baze zbog Hunskog napada na [[Istočno Rimsko Carstvo]]. Na kraju Aekcije ponovno zaključuje mir s Vandalima 442 priznajući im potpunu nezavisnost i sve teritorije koje su do tada osvojili.

Posljednji veliki rat i velika pobjeda Aekcija prije Huna postaje novi Franački rat u kojem su 448 godine [[Franci]] ponovno pobjeđeni i odbačeni preko Rajne. Tri godine poslije [[Atila]] počinje svoj napad na Galiju u kojoj od od poznatijih barbarskih naroda žive Alani, [[Burgundi]] i [[Vizigoti]]. Odgovor na taj napad će biti savez Carstva i Vizigota čije zajedničke vojne snage će u bitci kod Katalunskog polja [[20. rujna]] [[451.]] pobjediti Hune. Nakon što su bili pobjeđeni od Aekcije sljedeću godinu po prvi i zadnji put Atila napadaju Italiju kako bi se osvetio svom bivšem prijatelju. Pobjednički vojni pohod Atila će zaustaviti tek nakon uništavanja po cijeloj sjevernoj Italiji nakon pregovora s papom kod rijeke [[Po]].

Kao i Honorijev zaštitnik [[Stiliho]] tako je i Aekcije želio da nagrada za njegova dijela od strane Valentinijana III. bude ženidbena veza među porodicama njih dvoje. Kako je Valentinijan imao samo kćeri cilj je bio ženidba Aekcijevog sina Gaudentija za Valentinijanovu kćer čime bi Gaudenti postao prijestolonasljednik. Ta ideja se nije svidjela caru koji iznenada tijekom Aekcijeva izlaganja o financijama carstva ga ubija vlastitom rukom. Katastrofalni rezultat ubojstva Aekcija će biti Vandalska pljačka Rima[[Rim]]a, ubojstva tri cara u samo tri godine, preuzimanje stvarne vlasti u državi od strane barbara Ricimera i odbijanje provincija da prihvate nove carevee u Rimu.

Aekcije je dobio gotovo mitske proporcije zbog svoje pobjede nad dotad nepobjedivim Atilom. Veliki dio povjesničara (primjer: Robert F. Pennel, John Norwich) ga naziva čovjekom koji je održavao Zapadno Rimsko Carstvo 3 desetljeća. Gibbon, Micheal Grant i drugi opravdavaju katastrofalan gubitak Afrike jer to po njihovom mišljenju Aekcije nije bio u stanju spriječiti iako je značaj tog gubitka bio jasan njegovim prethodnicima i suvremenicima ([[Prisk Atal]], [[Majorijan]], [[Leon I., bizantski car|Leon I.]], [[Antemije]]).

Drugi problem tijekom vladavine ovog generala[[general]]a je bilo pitanje poraženih barbara. U trenucima kada je Aekcije ima nadmoćan u odnosu na barbare on ih nikad nije izbacivao izvan granica Carstva nego ih je naseljavao unutar teritorija. Tu njegovu odluka brani Gibbon s objašnjenjem da su Aekciju trebali barbarski vojnici jer su rimljani odbijali ići u vojsku. Po njemu izbacivanje barbara izvan granica Carstva bi rezultiralo nestankom novaka za rimsku vojsku.