Češka (povijesna pokrajina): razlika između inačica

'''Češka''', ponekad i '''Bohemija''' ([[češki jezik|češki:]] ''Čechy''; [[njemački jezik|njem.]] ''Böhmen'') povijesna je pokrajina koja, zajedno s [[Moravska|Moravskom]] i dijelom [[Češka Šleska|Šleske]] čini najveći dio današnje [[Češka|Češke Republike]]. Češka obuhvaća dvije trećine na zapadnom i središnjem dijelu današnjeg državnog teritorija.

 

Češka pokrajina obuhvaća 52.750 km², a u njoj živi 6,25 milijuna stanovinka, od ukupno 10,3 milijuna stanovnika Češke Republike. Na sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu graniči s [[Njemačka|Njemačkom]], na jugu s [[Austrija|Austrijom]], na istoku s [[Moravska|Moravskom]] i na sjeveroistoku s [[Poljska|Poljskom]]. Češke granice ocrtane su planinskim lancima kao što je [[Češka šuma]], [[Rudna gora]] i [[Krkonoše]] u [[Sudeti|sudetskom]] kraju.

 

Na području Češke šume izvire rijeka [[Vltava]] koja potom prolazi kroz cijelu Češku i kroz glavni grad [[Prag]], te se ulijeva u [[Laba|Labu]]. Klima je kontinentalnoga tipa s hladnim zimama i velikim termičkim skokovima. Planine su obrasle crnogoricom i bjelogoricom do najviših vrhova, dok se na obroncima uzgajaju poljoprivredne kulture.

 

 

[[Rimsko Carstvo|Rimski]] autori donose prvo jasno spominjanje ovog područja pod nazivom ''Boiohaemum'', što je bio [[germanski jezici|germanski]] naziv za domovinu [[Boji|Boja]] ([[latinski jezik|lat.]] ''Boii'') koji su pripadali [[Kelti]]ma. U vrijeme [[seoba naroda|seobe naroda]] ovim su područjem prelazila [[Germani|germanska]] i [[Slaveni|slavenska]] plemena, a već u [[1. stoljeće p. n. e.|1. st. p. n. e.]] ovdje su se naselili Germani, vjerojatno [[Svevi]]. Među njima bili su i [[Markomani]]. Nakon što su oni otišli dalje prema jugozapadu, zamijenili su ih oko [[6. stoljeće|6. stoljeća]] slavenski preci današnjih [[Česi|Čeha]].

 

[[Datoteka:W vratislav ii 198 320.jpeg|mini|desno|200px|Vratislav II., češki kralj (freska iz [[1134.]]]]

Nakon što su se oslobodili od vlasti [[Avari|Avara]] u [[7. stoljeće|7. stoljeću]], ovim je područjem zavladala dinastija [[Přemyslovići|Přemyslovića]], koja je ostala na vlasti sve do [[1306.]] godine. Prihvaćanjem [[kršćanstvo|kršćanstva]] u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], uspostavljene su bliske veze s Istočno[[Franci|franačkim]] kraljevstvom. Ta je činjenica dovela do toga da je Češka bila dijelom [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] već od [[10. stoljeće|10. stoljeća]].

Naslov „kralj Češke (''Bohemiae'')“ prvi su ponijeli [[vojvoda]] [[Vratislav II.]] ([[1085.]]) i [[Vladislav II. Češki|Vladislav II.]], no njihovi su se nasljednici vratili naslovu vojvode. Kraljevski naslov postao je nasljednim [[1198.]] u doba [[Otakar I. Přemysl|Otakara I.]] Njegov unuk, [[Otakar II. Přemysl|Otakar II.]] ([[kralj]] od [[1253.]] do [[1278.]]) utemeljio je kratkotrajno carstvo koje je uključivalo i današnju [[Austrija|Austriju]]. Sredinom [[13. stoljeće|13. stoljeća]] započelo je doseljavanje [[Nijemci|Nijemaca]], budući da je dvorska politika nastojala nadomjestiti gubitke stanovništva nastale za vrijeme [[Mongoli|mongolske]] provale u [[Europa|Europu]] [[1241.]] Nijemci su se smjestili ponajviše uz sjevernu, zapadnu i istočnu granicu Češke, premda su se mnogi nastanili u gradovima po cijelome kraljevstvu.

 

Dinastija [[Luksemburgovci|Luksemburgovaca]] došla je na češko prijestolje krunidbom [[Ivan Luksemburški|Ivana Luksemburškog]] [[1310]]. Nasljedio ga je [[1346.]] [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo IV.]] koji je utemeljio [[Karlovo sveučilište]] u [[Prag]]u, prvo sveučilište u [[Srednja Europa|Srednjoj Europi]]. Njegovo kraljevanje dovelo je Češku do vrhunca u političkom smislu, ali i na drugim poljima, te je postao prvi češki kralj koji je izabran i za [[car]]a [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Pod njegovom vlašću Češka je kruna obuhvaćala različite zemlje kao što su [[Moravska]], [[Šleska]], [[Gornja Lužica]], [[Donja Lužica]], [[Brandenburg]] i područje oko [[Nürnberg]]a, nazvano Nova Češka, [[Luksemburg]] i razne manje gradove po Njemačkoj.

 

[[Datoteka:Prague hus statue.jpg|mini|desno|250px|Spomenik Janu Husu na praškom Starogradskom trgu gdje su pogubljeni češki vođe [[1620.]]]]

[[1415]]. godine, na [[Sabor u Konstanci|Saboru u Konstanci]], [[Jan Hus]], [[rektor]] Karlovog sveučilišta u Pragu i vodeči [[reformacija|reformator]] i vjerski mislilac, osuđen je na lomaču kao [[hereza|heretik]]. Presuda je izrečena premda je Husu prije no što je krenuo za Konstancu formalno bila dodijeljena zaštita cara [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]]. Jan Hus pozvan je na Sabor kako bi mogao braniti sebe i češke stavove na crkvenom sudu, no s carevom je dozvolom pogubljen [[6. srpnja]] [[1415]]. Njegovo pogubljenje, kao i progoni [[husiti|husita]] i [[John Wycliffe|Johna Wycliffa]], doveli su do pobune [[Česi|Čeha]] protiv [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] i do [[Husitski ratovi|Husitskih ratova]].

[[1458.]] izabran je [[Juraj Podjebardski]] za češkoga kralja. On je pokušao oblikovati sveeuropski „kršćanski savez“, koji je imao ujediniti sve [[europa|europske]] zemlje u zajednicu utemeljenu na zajedničkoj vjeri. Pregovori u tom pravcu nisu nikad dovršeni, a Jurjev je položaj dodatno otežan pogoršanjem odnosa s papom.

 

Nakon smrti [[Ludovik II. Jagelović|Ludovika Jagelovića]], češkog i [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog]] kralja, u [[Mohačka bitka|Mohačkoj bitci]] [[1526.]], [[Austrija|austrijski]] [[nadvojvoda]] [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand]] postao je češki kralj, a Češka je postala sastavnim dijelom [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].

 

Po završetku [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]], zasijeda ponovno izabran Češki sabor. Službeno proglašen program, kako čeških liberalnih političara, tako i većine češkoga plemstva, postaje obnova stare Češke krune, to jest jedinstva Češkog Kraljevstva, [[Moravska|Moravske Marke]] i [[Češka Šleska|Šleskoga Vojvodstva]]. Taj će program biti poznat pod nazivom [[Češko državno pravo]]. Stranke koje su predstavljale [[Nijemci|njemačku]] manjinu i manji dio plemstva izjavljivale su vjernost centralističkom Ustavu (tzv. ''Verfassungstreue''). Nakon austrijskoga poraza u [[Austro-pruski rat|Austro-pruskom ratu]] [[1866]]., [[Ugarska|ugarski]] političari uspijevaju [[1867.]] s dvorom sklopiti [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] kojom je stvorena dualna [[Austro-Ugarska|Austo-Ugarska Monarhija]]. Pokušaj Čeha da se stvori austro-ugarsko-češka monarhija propao je [[1871.]], no program Češkog državnog prava ostao je službena platforma svih čeških političkih stranaka (osim socijaldemokrata) sve do [[1918.]]

 

[[Datoteka:Cesko-Slovensko1928.png|mini|desno|300px|Češka unutar Čehoslovačke, prema stanju iz [[1928.]]]]

Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Češka je postala dijelom zajedničke države u koju su uz nju ušle i Moravsko-Šleska, kao i sjeverni dio Ugarske u kojem su živjeli [[Slovaci]] ([[Slovačka]]), te potkarpastko područje. U vrijeme svoga prvoga predsjednika, [[Tomáš Masaryk|Tomáša Masaryka]], Čehoslovačka je postala bogata i liberalna demokratska republika. Nakon [[Münchenski sporazum|Münchenskog sporazuma]] iz [[1938.]] dijelovi Češke koje su nastanjivali pretežito Nijemci ([[Sudeti]]) pripojeni su [[Treći Reich|Trećem Reichu]]. Bilo je to jedino povijesno razdoblje u kojem je područje Češke bilo podijeljeno. Sljedeće godine i ostatak Češke te Moravska pripojeni su Njemačkoj, a slovački dio postao je [[Slovačka|Slovačka Republika]], njemačka satelitska država. Do [[1945.]] Češka bez Sudeta i Moravska činile su Češko-moravski protektorat ([[njemački jezik|njem.]] ''Reichsprotektorat Böhmen und Mähren''). Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] većina Nijemaca protjerana je iz Češke i Moravske takozvanim [[Benešovi dekreti|Benešovim dekretima]]. [[1949.]] Češka je prestala biti administrativna jedinica unutar Čehoslovačke, a cijela je zajednička država podijeljena na pokrajine.

 

Po raspadu Čehoslovačke [[1993.]], područje stare Češke postalo je dijelom nove [[Češka|Češke Republike]], koja se prostire na svim zemljama nekadašnjeg Češkoga državnog prava (Češka, Moravska i Češka Šleska). Češki Ustav iz [[1992]]. odnosi se na „građane Češke Republike u Češkoj, Moravskoj i Šleskoj“, te proglašava kontinuitet državnosti sa starom Češkom krunom. U suvremenoj Češkoj Republici Češka nije zasebna upravna jedinica, nego je cijela zemlja podijeljena na 13 pokrajina i glavni grad [[Prag]].

 

* Bernd Rill: ''Böhmen und Mähren - Geschichte im Herzen Mitteleuropas''. 2 Bde., [[2006]], ISBN 3-938047-17-8

* K. Bosl (Hg.): Handbuch der Geschichte der böhmischen Länder. 4 Bde. Stuttgart [[1966]]–[[1974]].

== Vidi još ==

{{commons|Bohemia}}

 

{{Češka}}

{{Austrougarske zemlje}}

 

[[Kategorija:Povijest Češke]]

[[Kategorija:Češke pokrajine]]

 

[[als:Böhmen]]

[[ca:Bohèmia]]

[[cs:Čechy]]

[[cy:Bohemia]]

[[da:Bøhmen]]