Rakovički ustanak: razlika između inačica

Buni su prethodile mnoge promjene i krize unutar Stranke prava. Kvaternik se već duže vremena želio vratiti u [[Hrvatski Sabor|Sabor]]. No on više nije imao pokrovitelja koji bi mu pomogli u toj nakani (kao nekoć ban Rauch), a s druge strane Bedekovićev režim mu nije dozvoljavao probitak. [[Ante Starčević]] koji je imao tu povlasticu i sam je priznavao da je Kvaternikov izbor u Sabor važniji od njegova. Kvaternik ipak preko [[Edo Halper|Ede Halpera]] koji je svoje mjesto prepustio dobiva tu mogućnost, ali zbog protivljenja [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] to nije ostvareno. Nadao se da će ga Bog koji „ravna sudbinom ne toliko ili samo ljudih, koliko odlično i prije svega narodah“ dovesti u skup „razbojnikah“ tj. u Sabor. Neposredno prije Rakovice pisao je Halperu da sada razumije zašto nije bila Božja volja da dođe u Sabor. Potkraj [[1870]]. i početkom [[1871]]. došlo je do velikih razlika unutar stranke koje su gotovo dovele do rascjepa. Osnovni razlog sukoba bilo je pitanje vjere no to je kompromisom izglađeno. Vrenje u [[Vojna krajina|Vojnoj krajini]] s obzirom na početak procesa razvojačenja i priključenja Hrvatskoj probudilo je u njega nadu da će ga krajiški puk sljediti u borbi za slobodu, a protiv „švabsko-madžarskoga gospodstva.“ No tada su krajiški seljaci više zazirali od Mađara no od Austrije, jer su se plašili uvođenja novih [[porez]]a, što se kasnije i dogodilo. Usto, stanovnici tog kraja bili su uznemireni zbog mjerenja zemljišnih posjeda za [[katastar]] i krčenja [[šuma]]. Kvaternik je tako stekao dojam da je to pravi kraj za bunu koja bi se mogla proširiti i ugroziti Monarhiju zbog njezine unutarnje nestabilnosti. Uz Kvaternika, glavni nositelji bune bili su: [[Ante Rakijaš]] (uz Kvaternika već od [[1864]].), [[Vjekoslav Bach]] (zagrebački student prava i odgovorni urednik pravaškog glasila „Hrvatska“), [[Petar Vrdoljak]] (glavni ustanički agitator u Rakovici), braća Čuići iz Broćanca i [[Ante Turkalj]] (općinski bilježnik u Rakovici). Nakana je bila formirati vladu pravaša na čelu sa Starčevićem, a ako ustanak pretrpi poraz trebali su stradati samo oni i tako sačuvati stranku. Dana [[7. listopada]] [[1871]]. skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu i istog dana formirali Privremenu narodnu hrvatsku vladu na čelu s Kvaternikom. Sutradan, [[8. listopada]] [[1871]]. planula je buna. Kvaternik je s 200 naoružanih [[graničar]]a i razvijenom [[hrvatska zastava|hrvatskom zastavom]] krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz bunu su odmah pristala sela: Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila. U buni su sudjelovali i [[Srbi]]pravoslavni kršćani iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih [[županija]], te da svećenici obiju vjeroispovijedi „imadu narod poučiti u ljubavi i slozi.“ Istog dana upućen je Rakijaš s 300 vojnika da pobuni Drežnicu, ali se neobavljena posla vratio u Rakovicu. Odatle su ustanici na čelu sa Kvaternikom [[9. listopada]] krenuli u [[Plaški]]. Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske [[regimenta|regimente]] većina od 1700 vojnika razbježala. [[11. listopada]] Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić pogubljeni su, dok je drugi brat Čuić uspio pobjeći u [[Srbija|Srbiju]].