Rimska književnost: razlika između inačica

Razvoj rimske proze također pripada ovom razdoblju, premda ona nije dostigla onaj umjetnički nivo kao [[poezija]] i drama. Od proznih vrsta ističu se historiografija i govorništvo. Po uzoru na ''Anale'' koje su sastavljali svećenici, javljaju se u Rimu autori koji nastoje da opišu postanak i razvoj rimske države te svoja djela, pisana kronološki, također nazivaju ''Annāles'', pa se otuda nazivaju analistima. Oni se pojavljuju u doba punskih ratova i pišu na grčkom jeziku, s ciljem da grčkom svetu, koji je pretežno stajao na strani Kartage, predoče ciljeve rimske politike. Razlikujemo starije i mlađe analiste. Među prvima, od onih koji su pisali grčki, najpoznatiji je [[Kvint Fabije Piktor]] (''Quintus Fabius Pictor'', 3―2. stoljeće. st. e.), koji opisuje rimsku povijest od Enejinog dolaska u Italiju do kraja drugog punskog rata. Istu tematiku obradio je [[Marko Porcije Katon Stariji]] (''Marcus Porcius Cato Maior'', 234―149. st. e.), znameniti rimski državnik i cenzor. On je od starijih analista prvi pisao na latinskom jeziku. Njegovo povijesno djelo ''Postanci'' (''Origĭnes'', 7 knjiga), od kojeg su sačuvani samo fragmenti, obilovalo je i povijesnim i geografskom građom. Od Katona nam je sačuvano prvo cjelovito prozno djelo rimske književnosti pod naslovom ''O poljoprivredi'' (''De agricultūra''). Katonu pripada važno mjesto i kao govorniku. On je bio ogorčeni protivnik širenja grčkih utjecaja u Rimu i snažan zagovornik uništenja Kartage. Svoje govore u [[Rimski senat|senat]]u, bez obzira na to o kojem je predmetu izlagao, završavao je riječima: ''Cetĕrum censeo Carthagĭnem esse delendam''.