Dominik Mandić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m razdvojbe-Jugoslavija |
m razdvojbe_za_Hum_(država) |
||
Redak 18:
=== Njegova nekritičnost ===
Iz današnje perspektive, glavna je Mandićeva mana nesuvremenost i nekritičnost prema povijesnim vrelima. Dok se za prvo može naći koliko-toliko opravdanja - suvremena sintetska povijest starije Bosne i [[Hum (država)|Hum]]a još nije napisana ni od koga - drugi je prigovor ozbiljnije naravi. Mandić je bio povjesnik starinskoga kova, i nije uključio u svoj repertoar prikazbe tema moderni multidisciplinarni pristup ([[arheologija]], [[povijest umjetnosti]], [[paleografija]], povijesno jezikoslovlje, demografska i gospodarska strujanja, kulturološka istraživanja itd.), pa stoga njegovo djelo pripada kategoriji starije hrvatske historiografije, vida [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]] ili [[Ferdo Šišić|Ferde Šišića]].
No, Mandićev nekritički pristup i skoro naivna vjera u često protuslovne starije izvore («De Administrando Imperio» [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]], [[Ljetopis popa Dukljanina]], [[Mavro Orbini|Orbinijevi]] spisi), kao i pozdanje u problematične tekstove poput «[[Pacta conventa|Pacte convente]]», učinili su dio njegova opusa ne samo zastarjelim, nego i nepouzdanim. Istine radi, valja reći da Mandić korigira i katkad uspješno pronalazi nesuvislosti u starijim vrelima, no to je samo u slučajevima kada valja pokazati da je navedena teza protivna hrvatskim nacionalnim interesima i hrvatstvu. U situacijama kada su fantastične teze potkrjepa hrvatstva neke tvrdnje, Mandić ih preuzima bez provjere.
| |||