Wikipedija

Stjepan Babić: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Bot: standardizacija
Binx (razgovor | doprinosi)
806 edits
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
== Životopis ==
 
Stjepan Babić rođen je u Oriovcu u [[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavskoj županiji]], no roditelji su mu Zagorci (majka iz Risvice, otac iz Radrtog kod [[Tuhelj|Tuhlja]]). Pučku (osnovnu) školu pohađao je u Oriovcu, gimnaziju u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]], [[Osijek]]u i [[Zagreb]]u, gdje je [[1947.]] i maturirao. [[1948]]. zaposlio se zaposlio u Industrogradnji, ite je iste godine iz političkih razloga završio u Petrinjskoj (zatvor). Nakon Petrinjske upisao je [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]] [[1949]]., i s lakoćom je diplomirao [[1955]]. [[Hrvatski jezik|hrvatski]], [[Ruski jezik|ruski]] i [[Njemački jezik|njemački]]. Ostaje na fakultetu kao asistent, doktorat brani [[1962]]., redoviti profesor postaje [[1975.]] Potpredsjednik je Matice Hrvatskehrvatske od [[1989.]] do [[1992.]], zastupnik u Županijskom domu [[Sabor]]a od [[1993.]] do [[1997.]]
 
== Stručni rad ==
 
Jedan je od najznačajnijih hrvatskih lingvista druge polovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Školovan slavist, bio je među prvima u Hrvatskoj koji je prekinuo s mladoslovničarskim pristupom jezikoslovlju, i zajedno s [[Dalibor Brozović|Daliborom Brozovićem]] ite [[Radoslav Katičić|Radoslavom Katičićem]] (a pod utjecajem [[BulcsuBulcsú László Laszlo|BulcsaBulcsúa Lászla Laszla]]) uveo je [[lingvistika|lingvistički]] strukturalizam praške škole (Jakobson, Trubeckoj) kao dominantnu školu suvremene lingvistike. Babićevo djelovanje je djelovanje došlo do izraza na više područja:
 
*Babić je bio višegodišnjim urednikom časopisa ''Jezik'', sa stažem bez premca. Uloga toga časopisa bijaše istaknutom poglavito u doba [[Komunizam|komunističke]] represije, najviše u [[1960-ih|60im]] i [[1970-ih|70im]] godinama, kada je Babić vodio često "rovovski rat" s ideološkim komesarima koji su pokušavali potisnuti izrazito hrvatske značajke u hrvatskome jeziku - sve u cilju ostvarenja unitarnog jugoslavenstva.
 
*kao pisac udžbenika i priručnika (zajedno sa Stjepkom Težakom, Božidarom Finkom i Milanom Mogušem), Stjepan Babić je Babić trajno zadužio mnoge naraštaje i obilježio hrvatsku jezičnu kulturu. Upravo su legendarne zabrane i progoni njegovih školi namijenjenih učevnika:
 
:''Hrvatski pravopis'' iz [[1971.]] zabranjen je i spaljen (komunistički vlastodršci su, metodološki, zaostajali više stoljeća za Inkvizicijom), dok je jedan prokrijumčareni primjerak tiskan u [[London]]u, pa je poznat pod imenom ''"[[Londonac]]"''. Poluilegalno u porabi tijekom posljednjega desetljeća i pol raspadajuće Jugoslavije, doživio je i 6. izdanje (trenutačno je 4. izdanje službeni [[hrvatski pravopis]]). Proglašavan "ustaškim" i "korijenskim" (time se impliciralo da se radi o morfološkom ili tvorbenom pravopisu s propisima koje su ustanovili [[Bogoslav Šulek|Šulek]] i Veber iz Zagrebačke filološke škole, a kodificirali [[Bratoljub Klaić|Klaić]] i Cipra [[1944.]]), taj je rad doživio dosta izmjena u posljednja tri desetljeća. Esencijalno, radi se o fonološkom ili glasovnom pravopisu na tradicijama [[Ivan Broz|Broza]] i Boranića koji je autorska trojka (a, poslije Finkine smrti, dvojka) strože i sustavnije kodificirala u skladu s prevladavajućom hrvatskom književnom tradicijom. Pravopis je bio zabranjivan najviše zbog riječi ''"hrvatski"'' u naslovu. Ni školska gramatika, ''Pregled gramatike hrvatskoga književnoga jezika'', nije bila bolje sreće. Čim je ime od ''"hrvatskosrpski"'' promijenjeno u ''"hrvatski književni"''- došla je i zabrana.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Babić"