Wikipedija

Hrvatska arhitektura: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
dorada
Redak 1:
[[Datoteka:Zadar - église Saint-Donat.jpg|mini|300px|StarohrvatskaPredromanička [[Crkva Sv. Donata]] iz 9. st. u Zadru sagrađena je na ostacima rimskog [[forum]]a]]
== Drevna Baština ==
 
Redak 29:
Na područje današnje Hrvatske [[Hrvati]] su se naselili početkom 7. st. zajedno s [[Avari]]ma i drugim [[Slaveni]]ma iz sjeverne Europe. Hrvati su tada bili na razvojnoj razini brončanog i željeznog doba, te nisu znali uživati u blagodatima grada. Stoga nisu sami gradili gradove nego su se naseljavali u blizini postojećih gradova, na obližnjim rijekama (npr. Otok na ušću rijeke [[Jadro]] ispred [[Salona|Salone]]).
 
Hrvati su postupno preuzeli okružje postojeće antičke kulture i umjetnosti, ali su istodobno prihvatili [[kršćanstvo|kršćansku]] vjeru. Prve crkve su podizane kao kraljevske bogomolje, a kasnoantički utjecaj je bio najjači u Dalmaciji zbog gustoće kasnoantičke urbanizacije. Postepeno je taj utjecaj slabio te je došlo do mijenjanja naslijeđenih oblika i stvaranja originalnih tipova građevina. Sve one (desetak većih i stotinjak manjih) građene su od ''lomljenca'' (grubo lomljena kamena povezanih debelim slojem žbuke izvana). Od većih zgrada, izgrađeno je mnogo crkava, uglavnom uzdužnih, jednobrodnih ili trobrodnih. Takva je i [[Crkvacrkva sv. Spasa na vrelu Cetine]] iz 9. st. Crkva ima snažne oble [[kontrafor]]e (izvanjske nosače), što joj daju osobine utvrde, dok je ulaz naglašeno moćnnim tornjem – [[zvonik]]om usred pročelja.
 
Nastaje i mnoštvo manjih crkava raznovrsnih zanimljivih oblika, longitudinalnih ili centralnih. Najveća i najsloženija crkva kružne osnove iz 9. st. je [[Crkvacrkva sv. Donata u Zadru]]. Oko njezine kružne jezgre – nad kojom je izvorno bila kupola – ovija se prstenasti ophod s trima apsidama na istoku, a taj oblik se ponavlja i na katu. Po veličini, ljepoti i vrijednosti, sv. Donat se može se usporediti s Dvorskom[[Dvorska kapela Karla Velikog u Aachenu|dvorskom kapelom Karla Velikog u [[AachenAachenu]]u.
 
=== Romanika ===
 
[[Datoteka:Mlet convent.JPG|mini|desno|250px|Samostan benidiktinaca na [[Mljet]]u]] Rana [[romanika]] se javlja u Hrvatskoj početkom 11. stoljeća, i to snažnim razvojem [[samostan]]a i crkvenom reformom (benediktinci). To razdoblje je ostavilo brojne, među njima i jako vrijedne, spomenike koji su neravnomjerno raspoređeni uglavnom na jadranskom priobalju – [[Istra]], [[Primorje]] i [[Dalmacija]], dok su gotovo neznatni ostaci na hrvatskom sjeveru.
Već vrlo rano u 11. stoljeću, grade se monumentalni gradovi na obali Jadrana, kamene kuće, najčešće trokatnice bez dimnjaka, s konobama ili dućanima u prizemlju (npr. u [[Poreč]]u, [[Rab]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Trogir]]u i [[Split]]u). Grade se trobrodne, troapsidalne [[bazilika|bazilike]], sa [[stup]]ovima i [[arkada]]ma, te drvenim [[strop]]ovimastropovima, što ih uza svoje [[samostan]]e grade benediktinci koji dolaze iz Italije. Crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu (11. st.) najbolje je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj. Na Rabu je i [[Rapska katedrala]] (12. st.), s odvojenim zvonikom kasnoromaničkog doba, najmonumentalnijim u Dalmaciji. On se postupno rastvara sve većima i brojnijim otvorima odozdo prema gore (monofore, bifore, trifore i kvadrifora), što je tipično za romaniku, ali i vizualno odaje konstruktivni princip da je svaki slijedeći kat lakši od prethodnoga.
 
Zadarska trobrodnaTrobrodna [[Zadarska katedrala]] (13. st.) odlikuje se izvana nizom slijepih galerija na bočnom i glavnom pročelju, gdje ima tri portala i veliku [[rozeta (arhitektura)|rozetu]] s radijalnim stupićima. U unutrašnjosti se unutra smjenjuju snažniji i tanji nosači što podupiru arkade (snopasti stupovi, stepenaste [[galerija|galerije]], plošno oblikovani figurativni [[reljef]]i).
 
Glavni portal [[Trogirska katedrala|trogirske katedrale]], djelo [[Majstor Radovan|Majstoramajstora Radovana]] najveći i najvažniji likovni spomenik srednjovjekovne skulpture u Hrvatskoj. Obuhvaća dvije velike skupine nagih likova [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] na postoljima što ih nose lavovi, zatim brojne reljefe s alegorijskim prikazima mjeseca u godini, te prizore iz lova i Kristova života: od ''[[Navještenje|Navještenja]]'' do [[Uskrsnuće|''Uskrsnuća]]'' na lukovima, do lunete u kojoj je ''Kristovo Rođenje''. Način oblikovanja je toliko realističan da izražava novi, gotički [[humanizam]], po čemu je Radovan na tragu postignuća najrazvijenije francuske skulpture ([[Katedrala u Chartresu]]). Njegova usmjerenost čovjeku je primjetna i u odabiru teme za lunetu, gdje je ''Rođenje Krista'', umjesto ''Posljednjeg Suda'' koji je najčešći u romanici.
 
=== Gotika ===
Redak 48:
U 14. st. prostorno i organizacijski razvijaju se gradovi u Dalmaciji. [[Urbanizacija]] se očituje u planskom dograđivanju i proširenju [[Rab]]a i [[Trogir]]a, regulaciji [[Dubrovnik]]a i integraciji [[Split]]a. To je doba gradskih popločavanja ulica, izvedbe kanalizacije i organiziranja gradske čistoće, npr. Dubrovnik. Najveći pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na području [[Dubrovačka republika|Dubrovačke Republike]] – [[Ston]]a i Malog Stona, te [[Zidine u Stonu|stonskih zidina]], kilometar dugačkoga zida među njima s kulom vrh brijega (14. st.). Tako je cijeli poluotok [[Pelješac]] bio pregrađen i zaštićen od mogućeg napada s kopna s ciljem očuvanja najveće vrijednosti u dubini zaljeva – Stonske solane.
 
[[DatotekaFile:The ZagrebUnutrašnjost ChatedralZagrebačke 2katedrale.jpg|mini|lijevo|Unutrašnjost [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]]]] [[Datoteka:ZáhřebPula 1church2.jpg|mini|desno|Crkva[[Samostan i crkva sv. MarkaFranje u ZagrebuPuli|Franjevačka scrkva prepoznatljivimu krovomPuli]]]]Gotičku [[fortifikacija|fortifikaciju]] od romaničke razlikuju visoke kule u obliku kvadratne prizme, za razliku od romaničkih i kasnijih renesansnih koje su kružne. Najbolje sačuvani takvi primjeri nalaze se u Istri: [[Hum (Buzet)|Hum]], [[Bale]], [[Motovun]], ali i na sjeveru - [[Medvedgrad]] iznad [[Zagreb]]a (1260.) ili na jugu - [[Sokolac (utvrda)|Sokolac]] u [[Lika|Lici]] (14. st.).
Zagrebačku romaničku katedralu uništili su [[Tatari]] svojom provalom 1240. g., ali odmah nakon njihovog odlaska, Zagreb dobivanja titulu "slobodnog kraljevskog grada" kralja [[Bela IV.|Bele IV.]], a biskup Timotej gradi novu katedralu. Trobrodna građevina s poligonalnim [[apsida]]ma i križno-rebrastim [[svod]]om, imala je romaničke okrugle tornjeve. Brodovi se grade u 14. st., a svod dovršava u 15. st. Dolaskom [[Turci|Turaka]] u 16. st. katedrala se opasuje renesansnim kulama i zidinama. Samo jedan toranj katedrale je dovršen u 17. st., dok se u 18. podiže biskupski dvor. Obnovom u 19. st. u neogotičkom stilu, [[Zagrebačka katedrala]] izgubila je svoj izvorni gotički izgled.
[[Samostan i crkva sv. Franje u Puli|Franjevačka crkva u Puli]] (1285.) je najreprezentativniji primjer rane gotike uz obalu. Građena je od 13. do 15. kao jednobrodna crkva s drvenim stropom, križno-rebrastim svodom, kvadratne apside, te visokih prozora.
Redak 55:
== Renesansa ==
 
[[Datoteka:StSibenik1 Jacobs Cathedral 2(js).JPGjpg|mini|lijevo|[[Katedrala Sv. Jakova (Šibenik)|Katedrala sv. Jakova u Šibeniku]], [[UNESCO]] svjetska baština]] [[Datoteka:Hvar-church-1.JPG|mini||[[Hvar]]ska katedrala arhitekata Marka i Nikole Karlića, 16. st.]]
Hrvatska je u 15. i 16. stoljeću, kada u Europi cvate [[renesansa]], bila podijeljena u tri države. Sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletačkom Republikom (osim Dubrovačke Republike), a Slavonija pod turskom okupacijom. U takvom ozračju će u južnoj Hrvatskoj (Dalmaciji) procvasti društvena i crkvena arhitektura s jasnim utjecajem talijanske renesanse, dok će u kontinentalna biti pod utjecajima srednjoeuropske renesansne arhitekture.
 
Dalmacija je bila "periferijska sredina" podjednako udaljena od dvaju ili više snažnijih kulturnih žarišta, tako da nije bila pod diktatom nijednog od njih, ali pod dovoljnim utjecajem da je mogla crpiti ideje i poticaje od obaju središta. U takvoj sredini, slobodnoj od dogmi i stege velikih središta, bila je [[Juraj Dalmatinac|Jurju Dalmatincu]] godine 1441. omogućena gradnja [[Katedrala sv. Jakova u Šibeniku|katedrale sv. Jakova u Šibeniku]], prema vlastitu projektu. Mješovito gotičko-renesansnog stila, izuzetna je po dosljednoj primjeni originalne montažne metode konstrukcije uporabom velikih kamenih ploča, pilastara i rebara, povezanih međusobno utorima (bez žbuke), na način uvriježen u drvodeljstvu. Ovu jedinstvenu građevinu trolisnog pročelja u Europi dovršio je [[Nikola Firentinac]].
 
Šibenska katedrala je Nikolu je inspirirala za prigradnju [[SvAndrija Aleši#Kapela sv. IvanIvana Trogirskog Trogirski(Ursinija)|kapele Bl. Ivana Orsinija]] (1468.) uz [[Trogirska katedrala|Trogirsku katedralu]], koja je, kao i šibenska katedrala, sastavljena od velikih blokova kamena izrazitom preciznošću.
 
[[Datoteka:Veliki Tabor.JPG|mini|250px|lijevo|[[Veliki Tabor]], dvorac obitelji Ratkaj iz 16. st.]]
Redak 71:
== Barok i Rokoko ==
 
U 16. st. Hrvatska je i dalje podijeljena u tri države: sjeverna Hrvatska u [[AustrijskoHabsburška carstvomonarhija|austrijskom carstvu]], Dalmacija pod [[Mletačka republika|Mletačkom republikom]] (osim [[Dubrovačka republika|Dubrovačke republike]]), a Slavonija pod [[Otomansko carstvo|turskom]] vlašću. Tijekom 17. i 18. st. ponovno uklapanje triju velikih regija u cjelinu hrvatskih zemalja doprinijelo je bogatoj likovnoj baštini. U sjevernoj Hrvatskoj i po oslobođenju od Turaka krajem 17. stoljeća, u Slavoniji niču brojna i vrijedna djela [[barok]]ne umjetnosti – od urbanističkih projekata i velikih tvrđava, do crkava, palača, stambenih zgrada i javnih spomenika.
 
Velike utvrde sa svojim zvjezdastim [[tlocrt]]imatlocrtima, šancima i brojnim kulama grade se zbog konstantne opasnosti napadaja s istoka. Dvije najveće su [[Tvrđa|Osijek]] i [[Tvrđava Brod|Slavonski Brod]]. To su utvrde kojima glavnu obrambenu moć daju zemlja i voda: nasipi od zemlje na koje su postavljeni topovi te opkopi isupnjeni vodom, što sprječavaju prodor neprijateljske sile. [[Tvrđava Brod]] najveći je danas sačuvani fortifikacijski spomenik toga doba u sjevernoj Hrvatskoj, ali i jedna od najvećih tvrđava u Europi, jer je bila granična utvrda cijele Europe prema Turskom carstvu.
 
Barokni [[urbanizam]] je vidljiv i u brojnim novim gradovima ([[Bjelovar]], [[Karlovac]], [[Koprivnica]], [[Virovitica]], itd.) koji imaju ulice pod pravim kutom, pravokutne trgove u sredini na kojima su najvažnije javne zgrade (vojne i gradske uprave) te crkva.
 
[[Datoteka:Svvlaho_photoDubrovnikDSC00158.jpgJPG|mini|250px|lijevo|Crkva[[Dubrovačka sv. Vlaha u Dubrovnikukatedrala]]]] I jadranski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione ([[Pula]], [[Šibenik]], [[Hvar]], itd.). No, najveće je razmjere barokne gradnje doživio [[Dubrovnik]] nakon katastrofalnog potresa 1667. kad je uništen gotovo cijeli grad. Gradi se [[Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku|Crkva sv. Vlaha]] (1715.), [[Dubrovačka katedrala|katedrala]] (17. st.), do [[Crkva sv. Ignacija u Dubrovniku|isusovačke crkve sv. Ignacija]]. Najoriginalnije arhitektonsko-urbanističko rješenje rješenje je [[Isusovačko stubište u Dubrovniku|isusovačko stubište]], rad rimskog arhitekta Pietra Passalacque, široko, kameno stubište konveksno-konkavna obrisa i snažnom ogradom koje povezuje donji dio grada s isusovačkim trgom na uzvisini.
 
[[Datoteka:Crkva Sv Vida Rijeka 140807.jpg|mini|desno|[[Katedrala sv. Vida u Rijeci]]]]Razdoblje baroka je na području cijele Hrvatske ostavilo mnoštvo crkva – od najvećih što svojom veličinom i oblikovanjem čine »krunu« grada ([[Crkvacrkva sv. Eufemije u Rovinju]], [[Katedralakatedrala sv. Vida u Rijeci]]) do najmanjih seoskih crkava. Seoske crkve često su dobivale [[cinktor|cinktore]], okolne trijemove što izvana sliče na utvrđene zidine, a iznutra imaju arkade. Samostani se prema klaustrima rastvaraju toskanskim arkadama, po uzoru na ranija renesansna rješenja. Zanimljiv je npr. franjevački samostan u Slavonskom broduBrodu gdje su stupovi »odebljali« na tragu baroknog obilja. Najljepši primjer je možda [[Crkva sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska]] – ovalnog tlocrta s eliptičnom kupolom i konkavno-konveksnog pročelja s parom zvonika.
U arhitekturi crkava kontinentalne Hrvatske zanimljiva je primjena ovalnog, odnosno eliptičnog tlocrta, koju donose [[maribor]]ski arhitekti [[Josef Hoffer]] i [[Johann Fuchs]], u okviru čijeg djelovanja nastaju [[katedrala sv. Terezije u Požegi]] te [[crkva sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu]] u Krapini. Najljepši primjer je možda [[crkva sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska]] – ovalnog tlocrta s eliptičnom kupolom i konkavno-konveksnog pročelja s parom zvonika, djelo nepoznatog arhitekta pod utjecajem znamenite austrijsko-češke graditeljske obitelji Dientzenhoffer.
 
Najraskošnije ukrašenaopremljen crkva jeinterijer svakakoima [[crkva sv. Marije Snježne u Belcu]] kod Zlatara (1740.), u kojoj je unutarnjičitav prostor s [[oltar]]ima i propovjedaonicom, potpuno ispunjen pozlaćenim bogatim skulpturama, a zidovi su oslikani freskama [[Ivan Ranger|Ivana Rangera]], baroknom pokrenutošću s plemenitom lakoćom i optimizmom vedrih boja. Ranger je raskošno oslikao i barokni [[Pavlinski samostan i crkva u Lepoglavi|pavlinski samostan i crkvu u Lepoglavi]], Iluzionističkim freskama oslikavaju se dvorci hrvatskog plemstva, a kao najznačajnije rješenje ističe se ovalna dvorana trokrilnog [[Dvorac Oršić u Gornjoj Bistri|dvorca Oršić u Gornjoj Bistri]] u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]] iz 1778. godine. Arhitektonski je ovaj dvorac možda najraskošnija primjena elipse u profanoj arhitekturi Hrvatske.
Zidno slikarstvo doživljava u baroku svoj procvat, a ističu se iluzionističke freske u crkvi sv. Marije u Samoboru, [[Crkva sv. Katarine u Zagrebu|Crkvi sv. Katarine u Zagrebu]], te u [[Crkva sv. Ignacija u Dubrovniku|isusovačkoj crkvi u Dubrovniku]]. Cjelovito su očuvane i likovno vrijedne rokoko freske u [[Dvorac Miljana|dvorcu Miljana]], alegorijskog sadržaja, koje prikazuju godišnja doba i prirodne elemente, ljudske naravi, umjetnosti, itd.
 
Line 92 ⟶ 93:
[[Historicizam]] u Hrvatskoj je obilježen gradnjom triju velikih sakralnih objekata: monumentalna [[Osječka konkatedrala|Župna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku]] (1898.), neoromanička [[Đakovačka katedrala]] (arhitekti Karl Roesner i [[Friedrich von Schmidt|F. Schmidt]], 1882.) i neogotička pregradnja [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] s pocakljenim krovištem i zvonicima od 105 m ([[Hermann Bollé]], 1880-1902.). Krajem 19. st. [[Hermann Bollé]] je u Zagrebu, na gradskom groblju [[Mirogoj]], izgradio pola kilometra duge neorenesansne arkade s dvadeset kupola, što je jedan od najvećih projekata europskog [[Historicizam|historicizma]] uopće.
 
[[Datoteka:St. Peter's Cathedral, Dakovo.jpg|mini|lijevo|Katedrala[[Đakovačka sv. Petra u Đakovukatedrala]], 1882.]]Krajem 19. st. Hrvatski gradovi dobivaju značajno urbanističko uljepšanje: [[Karlovac]] svoje renesansne bastione pretvara u perivoj koji uokviruje stari grad, a primorski gradovi ([[Trogir]], [[Zadar]], [[Pula]], [[Pag]] i [[Šibenik]]) ruše svoje zidine i otvaraju se prema moru.
 
No, svojom veličinom i važnošću, ističe se urbanističko rješenje regulacije zagrebačkog [[Donji grad|Donjeg Grada]], Zelena potkova ili [[Lenuzzijeva potkova]], velikim dijelom rad urbanista [[Milan Lenuzzi|Milana Lenuzzija]], 1860-1880. Između najdulje zagrebačke ulice – [[Ilica|Ilice]] i nove željezničke pruge podignut je pravilan geometrijski grad s velikim zdanjima javne i društvene namjene od kojih se ljepotom ističu neorenesansna zgrada [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti]] ([[Friedrich von Schmidt|F. Schmidt]], 1884.), neobarokno [[Hrvatsko narodno kazalište|Hrvatsko narodno kazalište]] ([[Biro Fellner & Helmer|H. Helmer i F. Fellner]], 1895.), te tada izrazito moderni [[Umjetnički paviljon]] (1898.) s montažnom konstrukcijom od čelika i stakla – hrvatska »Kristalna palača«. Pred kraj toga razdoblja nastaje secesijsko remek-djelo – Nacionalna i sveučilišna knjižnica (Rudolf Lubinsky), dovršena 1913. godine. Ovaj urbanistički plan povezan je nizom perivoja i [[park]]ova, uljepšanih brojnim [[fontana]]ma i skulpturama, drvoredima i cvjetnim vrtovima, čineći Zagreb jedan od prvih gradova koji zadovoljavaju novu misao u europskoj teoriji umjetnosti o »gradu kao umjetničkom djelu«.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_arhitektura"