|
== Spomenici i znamenitosti ==
== Obrazovanje ==
* Osnovna škola Smokvica, pokriva sve uzraste.
Povijest osnovne škole Smokvica
U Smokvici od 1847. godine djeluje pomoćna škola . Takvih škola bilo je u mnogim selima.Pomoćne škole nisu bile stalne , a niti obvezne. U Smokvici ju je vodio učitelj don Luka Pavlović.Iduće godine u Smokvici djeluje niža pučka škola (Scuola elementare minore), a vodio ju je privremeni učitelj Josip Bošković. Školske godine 1869./70. u pomoćnoj školi u Smokvici upisano je 14 polaznika, a učitelj je bio don Ivan Šeman, kao i sljedeće godine, kada je bilo 16 polaznika.Zbog izočnosti učitelja, škola je bila zatvorena u razdoblju od 1872. do 1875. godine.
Početak redovitog djelovanja školstva u Smokvici datira od šk. god. 1876-77. tada je, otvorena tzv. redovita mješovita jednorazredna pučka učionica (do 6 razreda). Učitelj i upravitelj škole bio je Nicolo Anthonije, kojeg a je 1879. godine na dužnost naslijedio prvi učitelj Smokvičanin-Frano Tomašić Dežević pok. Donka i na njoj ostao punu trideset i jednu godinu.Od 1880. godine škola je jednorazredna sa šest razreda. Ustanovljenjem redovite škole, bilo je formirano i Mjesno učionsko vijeće, a 1895. godine pokrajinsko učionsko vijeće odobrava osnutak dvorazredne pučke učione, pa je godine 1909. izabrano i mjesno učionsko vijeće. U to je vrijeme škola bila smještena u kući Ivana Tomašić pok. Stjepana (u Vrh Sela). Smokvica koja je tada brojila 400-500 pučana s radošću je dočekala otvaranje škole, među tim pohađala su je samo muška djeca jer za žensku nije bila obvezna.Smokvičko se školstvo razvijalo zahvaljujući jezgri narodnjačke ideje, koju su u Smokvici podržavali narodni učitelji, svećenici i napredni težaci - posjednici (don Ivan Sangaleti, don Ivan Šeman, don Marko Tabain, učitelj Frano Tomašić Dežević, Antun Didović, Antun Baničević,...). Među njima vidno mjesto zauzima učitelj Frano Tomašić Dežević, koji je svoj učiteljski poziv "ispekao" u Zavodu za narodne učitelje u Arbanasima kod Zadra, i to kod svećenika i pjesnika pučkog učitelja i hrvatskog preporoditelja Stjepana Buzolića. Koliko je naš Tomašić cjenio i volio svog učitelja i ravnatelja vidi se i po brzojavu što mu ga je poslao u povodu ravnateljeva umirovljenja 1887 godine. Te iste godine umro je svećenik Mihovil Pavlinović, borac za prava i nacionalnu slobodu hrvatskog naroda.Na njegovu pokopu bio je nazočan predstavnik smokviščkog školstva.
Od šk.god. 1887-88 škola je bila smještena u kući Marka Tomašić Dežević pok. Jakova.Te je godine uvedeno obvezno školovanje za žensku djecu.Upisalo se samo jedno žensko dijete, Ivka Zana Didović Antunova.Unatoč nanošenoj kazni za ne štovanje propisane obveze, malo je roditelja slalo žensku djecu u školu, izrekom da "škola nije za njih-ženske". Dolaskom 1898. godine učiteljice Anke Hropić,škola je postala dvorazredna sa šest razreda.Za učenike koji su završili VI. razred bila je uvedena dvogodišnja tzv. Svetačna škola. Učitelj Frano Tomašić Dežević umirovljen je 1911. godine.Iste godine Smokvičani su novcem dobivenim od prodaje općinskog zemljišta u predjelu Kapja-Blaćanima, započeli, 1914. godine su i sagradili novu (sadašnju) školsku zgradu,u kojoj je nastava započela šk. god. 1914./15.
Te su godine iz škole izmještene učiteljice Katica Dobud i Jakica Fabris (supruga graditelja Fabrisa iz Korčule, koji je zidao školsku zgradu), a svoju su dužnost predale učiteljicama Nikoli i Anki Batistić (obje iz Blata).Nastava se izvodila svakoga radnog dana, osim četvrtkom poslije podne. Nakon odlaska iz škole učiteljskoga para Batistić, učiteljstvo se često mijenjalo, a šk. god. 1924./25. u školi su djelovala tri odjela, a poslije i četvrti, i to u kući Silvestra Tomašića Deževića, jer je školska zgrada imala samo tri učionice. Nakon kapitulacije stare Jugoslavije, u školi sve do dolaska u nju talijanskoga učitelja Otella Grossa, rade učitelji Marin Bućić, Antun Radovanović i Marija Franulović.
U vrijeme talijanske okupacije unatoč izričitoj naredbi da nastavu izvode na talijanskom jeziku, to troje učitelja djecu poučavaju na hrvatskome jeziku.
Dolaskom u školu talijanskog učitelja i preuzimanjem njene upravo-u njoj je zavladala talijanština, a učitelji Bućić,Radovanović i Franulović napuštaju školu.
Ni djeca nisu prihvaćala talijansku školu, pak ih je sve manje u nju zalazilo, dok je na kraju nisu upotpunosti prekinuli pohađati. Međutim, potajno su se okupljala oko smokvičkoga učitelja Antuna Radovanovića, koji ih je poučavao, a Smokvičani su mu za taj rad plaćali u naturi. Pojavom korčulanskog partizanskog odreda i njegovim sveučestalim akcijama protiv talijanskog okupatora-talijanski učitelj napušta školu i sklanja se u Velu Luku.Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. u školu dolazi 15. rujna 1943. učiteljica Dubravka Matičević, i preuzima upravu. U radu joj pomažu srednjoškolka Desa Baničević Markova, učenik učiteljske škole Ivan Tomašić i časna sestra Augustina.Nakon odlaska iz škole učiteljice Matičević, šk.god. 1944./45.u školu dolazi učiteljica Anđelka Poša, i radi dobrovoljno. Odlaskom na daljnje školovanje pomoćnih sila (Baničevićeve,Tomašića i č.s. Augustine) u školu iz dubrovnika dolazi učiteljica Keti Korotaj. Nju je iduće školske godine zamjenila pomoćna učiteljica Luca Pušić iz Konavala. Dana, 31. studenoga 1946., u upravu škole od učiteljice Anđelke Poša preuzima njezin muž-učitelj Jakov Poša. U to vrijeme škola radi s tri učitelja u tri razredna odjela, ali nakratko jer ubrzo učiteljica Pušić odlazi na daljnje školovanje, a učiteljskom dvojcu Poša u radu pomažu pomoćni učitelji Antun Kunjašić i Ivan Tomašić, oba iz Smokvice. Možemo slobodno reći da od 1. rujna 1945. smokvičko školstvo ulazi u svoje drugo razdoblje. Talijanski i njemački okupator potpuno je zapustio unutrašnjost školske zgrade. Te, 1945. god., u smokvici se osniva Štab za likvidaciju nepismenosti (nepismenih do 45. god. starosti nema). Godinu dana nakon toga organizirano je Pučko sveučilište i Prosvjetni aktiv, a 1947. god. Zajednica doma i škole. Prosvjetni aktiv rješavao je sva kulturno-prosvjetna pitanja u selu, a Zajednica doma i škole- sva školska pitanja, na roditeljskim sastancima što su se održavali svakog mjeseca. Šk.god. 1950./51. u školi se otvara V. razred, kao svojevrsni uvod u osmogodišnje školovanje, s pravom polaganja tzv. male mature. Te godine sva su školska djeca osigurana od nesretnoga slučaja. Od 1952. god. upraviteljica je učiteljica Marija Bačić, podrijetlom s otoka Šipana. A na samu Novu godinu 1953. školskoj i predškojskoj djeci su prvi put podjeljeni darovi.
Te su godine 21 lipnja školska djeca održala prvi javni fiskulturni slet (u četiri kategorije). Od šk. god. 1954./55. upravitelj je učitelj Ivan Bačić, podrijetlom iz Blata. Te godine svoj prvi javni nastup bilježi prvi tamburaški zbor pod vodstvom domaćega učitelja glazbe Josipa Salečića. Nakon nekoliko godina neaktivnosti, tamburaški zbor opet oživljava prof. Stanko Dragičević.
Odlukom savjeta za prosvjetu i kulturu narodnoga odbora općine Korčula,od šk. god. 1955./56. dosadašnja šestogodišnja škola u Smokvici pretvara se u osnovnu osmogodišnju školu, i u Školski centar za Narodnu školu u Čari. Na kraju te školske godine bila je priređena školska izložba učeničkih radova. Od te godine učenici V., VI.,VII.,VIII. razreda iz Čare na nastavu putuju u matičnu školu u Smokvici.
Zanimljivo je da se ško. god. 1956./57.-od svih škola na području bivšega kotara Dubrovnik-jedino u našoj školi i u školama u Gružu u Dubrovniku i u Mandaljeni u Župi dubrovačkoj izvodila eksperimentalna nastava po tzv. novom osmogodišnjem programu. Te iste školske godine proradila je školska mliječna kuhinja;mlijeko je kuhala školska spremačica Marija Baničević. Šk.god. 1958./59. Osnovna škola Smokvica na natjecanju "Mjesec dana tehnike u školama" proglašena je najboljom u tadašnjem kotaru Dubrovnik. U školi je organiziran i auto-moto tečaj, za koji se pokazao neviđeni interes. Od dragovoljnih priloga (novčanih i u maslinovu ulju) bio je čak kupljen i automobil za praktičnu obuku.U mjesecu lipnju 1960. učenici VIII. razreda, prvi put u povijesti ove škole, polaze na desetodnevnu školsku ekskurziju. pod vodstvom nastavnika Jura Andrijića i prof. Stanka Dragičevića posjetili su:Split, Rijeku, Postojnu, Ljubljanu, Zagreb, Jablanicu i Dubrovnik.
A u mjesecu listopadu iduće godine, u Smokvici je zavladala epidemija žutice i u bolničke krevete odvela oko 40 posto školske populacije. Unatoč tome nastava se i dalje odvijala. Šk.god. 1962./63. najveći broj djece pohađao je osnovnu školu-njih 259 u Smokvici i 52 u područnome odjeljenju u Čari. Svi su oni 17. studenoga 1962. u smokvičkim uvalama Brni i Istrugi zasadili na stotine sadnica bora i čempresa.
Iste godine,a nakon dugogodišnjega rada u školi, odlazi njezin upravitelj Ivan Bačić, a na njegovo mjesto dolazi nastavnik Jure Andrijić,podrijetlom iz Blata.
Vrijedna je spomena i akcija prikupljanja novčane pomoći za gladno pučanstvo daleke Indije, što su je u vremenu od 24. do 28. ožujka 1966. Proveli učenici smokvičke škole i u njoj prikupili 522.474 ondašnja dinara. Zanimljivo je istaknuti da je u školu uveden telefonski priključak tek u mjesecu studenome iste godine. Pri Osnovnoj školi je 13. veljače 1968. započelo rad predškolsko odjeljenje. Bilo je smješteno u školskim prostorijama tzv. malog Zadružnog doma u Smokvici. Smokvičani su s oduševljenjem primili tu novost. U početku su ga pohađala predškolska djeca samo iz Smokvice, a poslije i iz Čare. Prva odgojiteljica bila je Ana Čavela (poslije udana Marelić).
Odjeljenje predškolskoga odgoja od tada pa do danas radi kontinuirano, a samo su se mjenjale odgojiteljice. Predškolsi odgoj u područnoj školi u Čari započeo je početkom mjeseca prosinca 1974. godine, a prva odgojiteljica bila je Ana Marelić (dotad je radila u Smokvici). Nakon dugog niza godina uzornoga rada, 1. ožujka 1970. u zasluženu mirovinu odlazi čistačica Marija Baničević. Od 6. prosinca 1973. ravnatelj je Mirko Pecotić, nastavnik povijesti i zemljopisa, rodom iz Smokvice. Već iduće godine, zapadno od školske zgrade sagrađena je radionica za tehnički odgoj. U prigodi proslave l00. objetnice rada, škola je 29. studenoga 1976. dobila novo ime: Osnovna škola "Nikola Martinović" (riječ je o crnogorcu, "komandantu 26. divizije NOVJ, poginulom u borbi kraj smokvičkoga groblja"). Kao da Smokvica nije imala svojih poginulih antifašista?! Međutim, na plebiscitarno traženje smokvičkoga puka, Skupština općine Korčule svojom je odlukom od 27. srpnja 1991. školi vratila staro ime: Osnovna škola Smokvica. Od 26. ožujka 1986. do 31. srpnja 1991. direktor je škole učitelj Kuzma Nadilo, podrijetlom iz Blata, a tu dužnost od njega preuzima 1. kolovoza l991. prof. Jakica Dragičević, također podrijetlom iz Blata, i na njoj ostaje do 31.ožujka l996. Osnovna karakteristika smokvičkoga školstva u razdoblju od 1945. 1990. jest da ono dijeli sudbinu ukupnoga lošeg stanja u hrvatskome školstvu u okviru bivše Jugoslavije. Te se godine na školskoj zgradi zavijorila hrvatska trobojnica s povijesnim grbom; u školi se oslovljava u skladu s europskim načinom ophođenja. Tijekom Domovinskog rata škola radi po uputama ovlaštenih tijela Republike Hrvatske, a nastavu pohađa i desetak prognane i izbjegle djece čiji su roditelji potražili spas na smokvičkome prostoru.Godine 1996. do 2000. na mjesto ravnatelja dolazi Tina Pecotić nastavnica matematike, a od 2000./04. Ljubomir Pecotić učitelj glazbene kulture, oboje rodom iz Smokvice.
Godine 2004. do danas mjesto ravnatelja obavlja Tina Pecotić.
== Kultura ==
== Sport ==
Aktivno djeluje nogometni klub "Jadran". Okuplja juniore i seniore. Za sada, nastupa u prvojnajnižoj županijskoj ligi Dubrovačko-neretvanskemeretvanske županije.
== Vanjske poveznice ==
|
