Hrvatska arhitektura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dorada |
dopuna |
||
Redak 35:
=== Romanika ===
[[Datoteka:Mlet convent.JPG|mini|desno
[[Datoteka:Sveta Stosija Zadar front.jpg|mini|desno|[[Zadarska katedrala|Katedrala sv. Stošije u Zadru]]]] Rana [[romanika]] se javlja u Hrvatskoj početkom 11. stoljeća, i to snažnim razvojem [[samostan]]a i crkvenom reformom (benediktinci). To razdoblje je ostavilo brojne, među njima i jako vrijedne, spomenike koji su neravnomjerno raspoređeni uglavnom na jadranskom priobalju – [[Istra]], [[Primorje]] i [[Dalmacija]], dok su gotovo neznatni ostaci na hrvatskom sjeveru. Već vrlo rano u 11. stoljeću, grade se monumentalni gradovi na obali Jadrana, kamene kuće, najčešće trokatnice bez dimnjaka, s konobama ili dućanima u prizemlju (npr. u [[Poreč]]u, [[Rab]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Trogir]]u i [[Split]]u). Grade se trobrodne, troapsidalne [[bazilika|bazilike]], sa [[stup]]ovima i [[arkada]]ma, te drvenim stropovima, što ih uza svoje [[samostan]]e grade benediktinci koji dolaze iz Italije. Crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu (11. st.) najbolje je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj. Na Rabu je i [[
Trobrodna [[Zadarska katedrala]] (13. st.) odlikuje se izvana nizom slijepih galerija na bočnom i glavnom pročelju, gdje ima tri portala i veliku [[rozeta (arhitektura)|rozetu]] s radijalnim stupićima. U unutrašnjosti se unutra smjenjuju snažniji i tanji nosači što podupiru arkade (snopasti stupovi, stepenaste galerije, plošno oblikovani figurativni [[reljef]]i).
Line 44 ⟶ 46:
=== Gotika ===
[[Datoteka:Motovun 2002 Croatia.jpg|mini|lijevo|250 px|Panorama [[Motovun]]a u Istri]] [[Datoteka:Dubrovnik-L04-1.jpg|mini|300 px|[[Dubrovačke zidine]], [[UNESCO]] svjetska baština]] S [[Gotika|gotikom]] se javlja kultura gradskih komuna (
U 14. st. prostorno i organizacijski razvijaju se gradovi u Dalmaciji. [[Urbanizacija]] se očituje u planskom dograđivanju i proširenju [[Rab]]a i [[Trogir]]a, regulaciji [[Dubrovnik]]a i integraciji [[Split]]a. To je doba gradskih popločavanja ulica, izvedbe kanalizacije i organiziranja gradske čistoće, npr. Dubrovnik. Najveći pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na području [[Dubrovačka republika|Dubrovačke Republike]] – [[Ston]]a i Malog Stona, te [[Zidine u Stonu|stonskih zidina]], kilometar dugačkoga zida među njima s kulom vrh brijega (14. st.). Tako je cijeli poluotok [[Pelješac]] bio pregrađen i zaštićen od mogućeg napada s kopna s ciljem očuvanja najveće vrijednosti u dubini zaljeva – Stonske solane.
[[File:Unutrašnjost Zagrebačke katedrale.jpg|mini|lijevo|Unutrašnjost [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]]]] [[Datoteka:Pula church2.jpg|mini|desno|[[Samostan i crkva sv. Franje u Puli|Franjevačka crkva u Puli]]]]Gotičku [[fortifikacija|fortifikaciju]] od romaničke razlikuju visoke kule u obliku kvadratne prizme, za razliku od romaničkih i kasnijih renesansnih koje su kružne. Najbolje sačuvani takvi primjeri nalaze se u Istri: [[Hum (Buzet)|Hum]], [[Bale]], [[Motovun]], ali i na sjeveru - [[Medvedgrad]] iznad [[Zagreb]]a (1260.) ili na jugu - [[Sokolac (utvrda)|Sokolac]] u [[Lika|Lici]] (14. st.).
Zagrebačku romaničku katedralu uništili su [[Tatari]] svojom provalom 1240. g., ali odmah nakon njihovog odlaska, Zagreb dobivanja titulu "slobodnog kraljevskog grada" kralja [[Bela IV.|Bele IV.]], a biskup Timotej gradi novu katedralu. Trobrodna građevina s poligonalnim [[apsida]]ma i križno-rebrastim [[svod]]om, imala je romaničke okrugle tornjeve. Brodovi se grade u 14. st., a svod dovršava u 15. st. Dolaskom [[Turci|Turaka]] u 16. st. katedrala se opasuje renesansnim kulama i zidinama. Samo jedan toranj katedrale je dovršen u 17. st., dok se u 18. podiže biskupski dvor. Obnovom u 19. st. u neogotičkom stilu, [[
[[Samostan i crkva sv. Franje u Puli|Franjevačka crkva u Puli]] (1285.) je najreprezentativniji primjer rane gotike uz obalu. Građena je od 13. do 15. kao jednobrodna crkva s drvenim stropom, križno-rebrastim svodom, kvadratne apside, te visokih prozora.
U 14. st. gradi se i zvonik [[Splitska katedrala|splitske katedrale]]
== Renesansa ==
[[Datoteka:Sibenik1 (js).jpg|mini|lijevo|[[Katedrala Sv. Jakova (Šibenik)|Katedrala sv. Jakova u Šibeniku]], [[UNESCO]] svjetska baština]] [[Datoteka:
Hrvatska je u 15. i 16. stoljeću, kada u Europi cvate [[renesansa]], bila podijeljena u tri države. Sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletačkom Republikom (osim Dubrovačke Republike), a Slavonija pod turskom okupacijom. U takvom ozračju će u južnoj Hrvatskoj (Dalmaciji) procvasti društvena i crkvena arhitektura s jasnim utjecajem talijanske renesanse, dok će u kontinentalna biti pod utjecajima srednjoeuropske renesansne arhitekture.
Line 69 ⟶ 71:
Renesansa je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog konstantne prijetnje Turaka sa istoka, je imala skromnija ostvarenje u općenitoj kulturnoj slici Hrvatske toga doba. Gradi se "idealni grad" [[Karlovac]], 1579. godine. Cvate fortifikacijska arhitektura koja se nikada nije potpuno oslobodila tradicije gotike i utjecaja [[Manirizam|manirizma]] (npr. zagrebačka kaptolska tvrđa i [[Veliki Tabor]], dvorac obitelji Ratkaj iz 16. stoljeća, ali je usvajanjem nizova arkada toskanskih stupova prihvatila utjecaje renesanse.
== Barok i
U 16. st. Hrvatska je i dalje podijeljena u tri države: sjeverna Hrvatska u [[Habsburška monarhija|austrijskom carstvu]], Dalmacija pod [[Mletačka republika|Mletačkom republikom]] (osim [[Dubrovačka republika|Dubrovačke republike]]), a Slavonija pod [[Otomansko carstvo|turskom]] vlašću. Tijekom 17. i 18. st. ponovno uklapanje triju velikih regija u cjelinu hrvatskih zemalja doprinijelo je bogatoj likovnoj baštini. U sjevernoj Hrvatskoj i po oslobođenju od Turaka krajem 17. stoljeća, u Slavoniji niču brojna i vrijedna djela [[barok]]ne umjetnosti – od urbanističkih projekata i velikih tvrđava, do crkava, palača, stambenih zgrada i javnih spomenika.
Line 83 ⟶ 85:
Najraskošnije opremljen interijer ima [[crkva sv. Marije Snježne u Belcu]] kod Zlatara (1740.), u kojoj je čitav prostor s [[oltar]]ima i propovjedaonicom, potpuno ispunjen pozlaćenim bogatim skulpturama, a zidovi su oslikani freskama [[Ivan Ranger|Ivana Rangera]], baroknom pokrenutošću s plemenitom lakoćom i optimizmom vedrih boja. Ranger je raskošno oslikao i barokni [[Pavlinski samostan i crkva u Lepoglavi|pavlinski samostan i crkvu u Lepoglavi]], Iluzionističkim freskama oslikavaju se dvorci hrvatskog plemstva, a kao najznačajnije rješenje ističe se ovalna dvorana trokrilnog [[Dvorac Oršić u Gornjoj Bistri|dvorca Oršić u Gornjoj Bistri]] u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]] iz 1778. godine. Arhitektonski je ovaj dvorac možda najraskošnija primjena elipse u profanoj arhitekturi Hrvatske.
Zidno slikarstvo doživljava u baroku svoj procvat, a ističu se iluzionističke freske u crkvi sv. Marije u Samoboru, [[Crkva sv. Katarine u Zagrebu|
== Klasicizam i
[[Datoteka:Zag-kazaliste.JPG|mini|lijevo|260 px|[[Hrvatsko narodno kazalište]] u Zagrebu, 1895.]] [[Datoteka:Croatian Academy of Science and Arts.JPG|mini|250px|desno|Sjedište [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] u Zagrebu]]
Line 101 ⟶ 103:
== Dvadeseto stoljeće ==
Do kraja [[I. svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]], u Hrvatskoj traje paralelizam likovnih zbivanja i pluralizam stilova,
=== Secesija ===
[[Datoteka:Alojz Bastl- Vjekoslav Bastl- Kuća Kallina 1903-4. Masarykova 21-23 - Gundulićeva 23 .jpg|mini|desno|Kuća Kallina (1903.-04.) u Zagrebu]]
Secesija se u hrvatskoj arhitekturi javlja posljednjih godina 19. stoljeća, kada još uvijek uvelike prevladava [[historicizam]]. Na prijelazu stoljeća značajan je priliv stanovništva u gradove, pri čemu se intenizivira stambena i najamna uzgradnja. Najranija secesijska ostvarenja nastaju u okviru djelovanje atelijera [[Leo Hönigsberg#Hönigsberg & Deutsch|Hönigsberg & Deutsch]], te arhitekta [[Vjekoslav Bastl|Vjekoslava Bastla]]. Bastl gradi objekte Trgovačko-obrtničke komore te obrtnog muzeja (danas Etnografski muzej [[1901.]]), i kuću Kallina ([[1903.]]), značajnu po upotrebi polikromiranih keramičkih pločica na pročelju, po uzoru na bečku Majolikahaus. Bastl je također autor projekta za raskošne zgrade Trgu bana Jelačića, kuću Rado (1903.) i Elsa-fluid dom (1905.). Ova kvalitetna ostvarenja hrvatske secesije pod izravnim su utjecajima bečke secesije i arhitekta [[Otto Wagner|Otta Wagnera]], kod kojega se školovao i sam Bastl. Značajan doprinos secesijskoj arhitekturi u Zagrebu dali su i arhitekti [[Ignjat Fischer]], [[Aladar Baranyai]] i [[Dionis Sunko]]. Vrhunac stila ostvaren je u djelu arhitekta [[Rudolf Lubinsky|Rudolfa Lubinskog]], Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, dovršena [[1913.]] i uređena po načelu totalnog dizajna.
Raskošna secesijska zdanja grade se i u Rijeci, a najzaslužniji su mahom [[Trst|tršćanski]] arhitekti [[Emilio Ambrosini]], [[Carlo Pergoli]] i [[Vjenceslav Celligoi]]. U Osijeku se mogu istaknuti radovi [[Vladoje Aksmanović|Viktora Axmanna]], napose Kino Urania, a u Splitu djela [[Spiro Nakić|Spira Nakića]] i [[Kamilo Tončić|Kamila Tončića]], poput Sumpornog kupališta ([[1903.]]) i Hrvatskog doma ([[1908.]]).
=== Moderna ===
Uključivanje hrvatske arhitekture u napredna europska kretanja poveo je arhitekt [[Viktor Kovačić]] koji istupa protiv [[Historicizam|historicizma]] i zastupa ideju da arhitektura mora biti individualna i suvremena, ali i praktična i udobna. Programatski je ova ideja najranije primijenjena na vili Frangeš Mihanović ([[1910.]]) na Rokovu peroviju u Zagrebu, koja svojim jednostavnim oblikovanjem, lišenim ukrasa i funkcionalnom organizacijom revolucionarno anticipira razvoj moderne arhitekture. I druge Kovačićeve projekte odlikuju suzdržanost, čistoća, odmjerenost,
Od tridesetih godina, djela "Zagrebačke škole" arhitekture idu ruku pod ruku s ponajboljim djelima svjetske arhitekture. Osobito su zanimljiva zbog spoja dviju, tada najznačajnijih struja, [[Funkcionalizam|funkcionalističke]] i organičke arhitekture. Od brojnih predstavnika ističe se utemeljitelj opće umjetničke skupine ''Zemlja'' – [[Drago Ibler]] i najosebujniji [[Stjepan Planić]].
Line 118 ⟶ 122:
=== Funkcionalizam ===
U arhitekturi poslije Drugoga svjetskog rata nastupa potpuni prekid s praksom i iskustvom prijeratne arhitekture. On se prvenstveno očituje o izostanku kritičko-teorijske sfere, a arhitektura postaje planska sistemska djelatnost strogo podređena društvenoj i ideološkoj sferi. Prevladava socijalni monumentalizam, pod utjecajem [[Le Corbusier|Le Corbusiera]], pa se kao prva obilaznica starog dijela Zagreba probija Ulica proleterskih brigada (danas Vukovarska avenija), koja predstavlja predimenzionirano urbanističko rješenje. Uz državne projekte javlja se i masovna anonimna gradnja.
Tek šezdesetih i sedamdesetih godina afirmira se autorska arhitektura i privatna izgradnja. Osnovni zamah su tipska naselja s neboderima. Infrastrukutra i prostorno planiranje su u drugom planu. Godine 1964. izrađen je urbanistički programa grada Zagreba čija su obilježja prometni shematizam, neriješen odnos prema željezničkoj pruzi, kao i nedefiniran odnos prema Savi.
== Suvremena arhitektura ==
Domovinski rat i kraj 20. stoljeća, donijeli su opće osiromašenje stanovništva, a dolazak kapitalizma i promjenu legislative koja je značila opće nesnalaženje na području arhitekture i prostornog planiranja. Konačno se, nakon dvadesetak godina izgradnje, dovršava Nacionalna i sveučilišna knjižnica (1995.), djelo skupine arhitekata pod vodstvom [[Velimir Neidhardt|Velimira Neidhardta]], koja predstavlja zasad najveće ostvarenje suvremene arhitekture u Hrvatskoj. Prvih godina 21. stoljeća, intenziviranjem javnih natječaja, a najviše uz pomoć državnog programa ''Poticajna stanogradnja'', nastaju uspješne realizacije u stambenoj izgradnji diljem zemlje.
== Izvori ==
| |||