Hrvatska arhitektura: razlika između inačica

 

=== Secesija ===

Secesija se u hrvatskoj arhitekturi javlja posljednjih godina 19. stoljeća, kada još uvijek uvelike prevladava [[historicizam]]. Na prijelazu stoljeća značajan je priliv stanovništva u gradove, pri čemu se intenizivira stambena i najamna uzgradnja. Najranija secesijska ostvarenja nastaju u okviru djelovanje atelijera [[Leo Hönigsberg#Hönigsberg & Deutsch|Hönigsberg & Deutsch]], te arhitekta [[Vjekoslav Bastl|Vjekoslava Bastla]]. Bastl gradi objekte Trgovačko-obrtničke komore te obrtnog muzeja (danas Etnografski muzej [[1901.]]), i kuću Kallina ([[1903.]]), značajnu po upotrebi polikromiranih keramičkih pločica na pročelju, po uzoru na bečku Majolikahaus. Bastl je također autor projekta za raskošne zgrade Trgu bana Jelačića, kuću Rado (1903.) i Elsa-fluid dom (1905.). Ova kvalitetna ostvarenja hrvatske secesije pod izravnim su utjecajima bečke secesije i arhitekta [[Otto Wagner|Otta Wagnera]], kod kojega se školovao i sam Bastl. Značajan doprinos secesijskoj arhitekturi u Zagrebu dali su i arhitekti [[Ignjat Fischer]], [[Aladar Baranyai]] i [[Dionis Sunko]]. Vrhunac stila ostvaren je u djelu arhitekta [[Rudolf Lubinsky|Rudolfa Lubinskog]], Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, dovršena [[1913.]] i uređena po načelu totalnog dizajna.

 

 

=== Moderna ===

Uključivanje hrvatske arhitekture u napredna europska kretanja poveo je arhitekt [[Viktor Kovačić]] koji istupa protiv [[Historicizam|historicizma]] i zastupa ideju da arhitektura mora biti individualna i suvremena, ali i praktična i udobna. Programatski je ova ideja najranije primijenjena na vili Frangeš Mihanović ([[1910.]]) na Rokovu peroviju u Zagrebu, koja svojim jednostavnim oblikovanjem, lišenim ukrasa i funkcionalnom organizacijom revolucionarno anticipira razvoj moderne arhitekture. I druge Kovačićeve projekte odlikuju suzdržanost, čistoća, odmjerenost, te reduciranost znakova historicističke arhitekture (monumentalna palača Burze u Zagrebu, [[1924.]]).