|
== Zemljopis ==
Prostire se na planini [[Ranča]], u [[središnja Bosna|središnjoj Bosni]] ([[Srednjobosanska županija]]), 20-ak kilometara istočno (sjeveroistočno) od [[Jajce|Jajca]]. Općina se prostire na već spomenutoj planini, a cijelo područje općine je kod lokalnog stanovništva poznato pod imenom Pougarje, nazvano po rijeci [[Ugar]] koja izvire na planini [[Vlašić]] (istočno od Dobretića) i protječe uz sjeveroistočni rub obronaka Ranče, a to je ujedno i entitetska granica. Pougarje je do rata bilo pod upravom općine [[Skender-Vakuf]], a potom kratko vrijeme pripojeno općini Jajce da bi se osamostalila, i kao samostalna danas i egzistira. Prostire se na 92 četvorna kilometra. Najviši dio prelazi iznad 1400 metara nadmorske visine i na karti je označen kao toponim Suhi vrh s 1467 m nadmorske visine. Prostor obiluje različitim biljnim (miješane listopadno-zimzelene šume i dr.) i životinjskim vrstama (medvjed, vuk, lisica, divlja svinja i dr.).
Pougarje je prostor najvećim dijelom smješten između najviših dijelova planine Ranča na jugu, Vlašića na istoku i rijeke Ugar na sjeveru. Rijeka Ugar je povijesna, nacionalna i prirodna granica Hrvatskoga Puogarja i srpskog dijela na sjeveru koji zahvaća obronke Vlašića i Čemernice. Reljefno se razlikuje Gornje i Donje Pougarje. Gornje Pougarje se nalazi višem dijelu planine Ranče. a Donje u nižim dijelovima Ranča ili samoj dolini Ugra. Sama sela (više se može govoriti o zaseocima) smještena su na kontaktu obradivog dijela koji čine polja i planinkog pašnjačkog dijela, u prostoru gdje se pojavljuju izvori pitke i bogate vode. Stanovništvo se nekada bavilo ratarsvom (žitarice:pšenica, zob, kukuruz) i stočarstvom: govedarstvom i ovčarstvom, a za vlastite potrebe i svinjogojstvom i peradarstvom. Uz ovo voćarstvo je bilo važna proizvodna djelatnost, posebno šljivarstvo i uz šljivu vezana Šljivovica. Od šezdesetih, a posebice od sedamdesetih godina počinje period gospodarske emigracije u Zapadno-europske zemlje, prije svega u Austriju i Njemačku, a od osamdesetih godina stanovništvo se sve više zapošljava u Sloveniji i Hrvatskoj. Tada se pojačava i proces iseljavanja stanovništva, najvećim dijelom u Hrvatsku, a nešto manjim u Sloveniju. Po popisu iz 1981.g. kraj ima najviše stanovnika, a tada stanovništvo počinje opadati. Rat 1992.g izaziva potpuni progon stanovništva ovoga prostora, pa u samom prostoru ne ostaje ni 10 stanovnika. Većina se stanovnika uputila u Republiku Hrvatsku, a u drugoj fazi u zemlje Zapadne Europe: Austriju i S.R. Njemačku gdje ostaju i do danas. Povratak je spor i otežan, a vraća se uglavnom staro stanovništvo. Njaveći povratak ima selo-zaseok Milaševci, a iza njih su sela Gornjeg Pougarja, dok se najmanji povratak ostvaruje u sela Srednjg Pougarja: Donji i Gornji Orašac, Davidoviće, Zasavicu, Jejiće, Kričiće i Zapeće, praiskonsko mjesto nastanka i opstanka Hrvata i čovjeka u ovom kraju. Najveći i najteži problem je zaposlenost i obnova i razvoj gospodarske aktivnosti, najbolji primjer za sve to je da su u čitavom prostoru uništene gotove sve štale i gospodarske zgrade, daleko više nego kuće.
== Stanovništvo ==
|
