Glenn Seaborg: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
interwiki |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 27:
'''Glenn Theodore Seaborg''' ([[švedski jezik|šve.]]: '''''Glenn Teodor Sjöberg''''', [[19. travnja]] [[1912.]] – [[25. siječnja]] [[1999.]]) bio je američki znanstvenik švedskih korijena, dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1951.]] godine zbog otkića i sinteze 10 [[transuranijski elementi|transuranijskih elemenata]]. Seaborg je, također, razvijao i koncept aktinoida te je prvi predložio [[Aktinoidi|skupinu aktinoida]] što je dovelo do današnjeg izgleda [[Periodni sustav elemenata|periodnog sustava elemenata]].
Većinu svoje karijere proveo je na [[Sveučilište Berkeley|University of California, Berkeley]] kao profesor i istraživački znanstvenik, a postao je i drugi kancelar tog sveučilišta u njegovoj povijesti. Seaborg je savjetovao 10 američkih predsjednika, od [[Harry S. Truman|Truman]]a do [[Clinton]]a, o nuklearnoj politici te je bio predsjednik [[Komisija za atomsku energiju SAD-a|Komisije za atomsku energiju SAD-a]] od [[1961.]] do [[1971.]] Tijekom svojeg predsjedanja, zalagao se komercijalnu i mirovnu uporabu nuklearne energije i znanosti. Tijekom svoje karijere, radio je u kontroli oružja. Potpisao je [[Frank Report]], dogovor nekoliko uglednih američkih nuklearnih fizičara, kojim se zahtjevalo da [[SAD]] ne koristi [[Atomska bomba|atomsku bombu]] u [[Drugi svjetski rat#Slom Japana|napadu na Japan]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Seaborg
Glenn T. Seaborg je bio glavni ili suotkrivač deset kemijskih elemenata: [[plutonij]]a, [[americij]]a, [[kurij]]a, [[berkelij]]a, [[kalifornij]]a, [[einsteinij]]a, [[fermij]]a, [[mendelevij]]a i elementa 106, koji je tijekom njegova života, njemu u čast, nazvan [[seaborgij]]. Razvio je više od 100 atomskih izotopa te je imao važan doprinos u odvajanju izozopa [[uranij]]a, korištenih u [[atomska bomba|atomskoj bombi]] [[Little Boy]] u [[Drugi svjetski rat#Slom Japana|napadu na Japan]]. Početkom svoje karijere, Seaborg je bio pionir na području nuklearne medicine te je razvio brojne izotope elemenata koji su uvelike doprinjeli dijagnosticiranju i liječenju bolesti. Najpoznatiji od njih je jod-131 koji se koristi u liječenju bolesti [[štitna žlijezda|štitne žlijezde]]. Uz razvoj koncepta aktionoida i smještaja [[Aktinoidi|aktinoida]] ispod [[Lantanoidi|lantanoida]], Seaborg je predložio smještaj superteških elemenata u grupu transaktinoida i superaktinoida. Nakon podjele [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1951.]] godine sa [[Edwin McMillan|Edwinom McMillanom]], primio je oko 50 počasnih doktorata te brojne nagrade i priznanja. Popis stvari nazvanih po Glennu Seaborgu je vrlo velik, pa se tako na njemu nalaze brojne stvari, od kemijskog elementa pa sve do asteroida. Seaborg je bio produktivan autor, napisao je više od 50 knjiga i 500 novinskih članaka, a često je surađivao s ostlim piscima. Primio je velik broj nagrada te je zbog toga, svojevremeno, bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda kao osoba s najdužim boravkom u ''Who's Who in America''.
| |||