Streljivo od osiromašenog urana: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m DODATNO WIKIPEDIZIRANO |
|||
Redak 19:
== Osiromašeni uranij==
Komercijalno se U-238 koristi u [[civilno zrakoplovstvo|civilnom zrakoplovstvu]] u izradi [[zaštitne oplate|zaštitnih oplata]] zbog visokog [[zračenje|zračenja]], [[medicina|medicini]], pri crpljenju nafte, [brodogradnja|brodogradnji]].
==Streljivo od osiromašenog uranija==
Redak 39:
=== Radioaktivnost===
Osiromašeni uranij koji ima [[specifična aktivnost|specifičnu
Prema znanstvenicima S. Fetteru ([[Sveučilište Maryland]]) i F. von Hippelu ([[Sveučilište Princeton]]) od jednog streljiva nastane 1 kg aerosola uranijskog oksida.
Redak 61:
O stvarnom rasponu opasnosti postoji nejedinstvo. Protivnici ovog streljiva, kao organizacija “Liječnici za sprječavanje nuklearnog rata” upozoravaju, da uranijsko streljivo izaziva karcinome, deformitete i posljedice kao što je “Sindrom Zaljevskog rata”. Prema njima, statistike prikazuju osjetan rast oboljenja kože i pluća u ratom zahvaćenim područijma.
Poslije 1995. godine irački liječnici utvrdili su povećanje porasta leukemije i deformiteta kod djece. U bolnici “Majka-dijete” u [[Basra|Basri]] provedena je istraga. Ona je dosada jedina studija provedena na ljudima. Prema njoj, broj novooboljelih od karcinoma po godini na 100.000 djece se u periodu od 1993.-2001. u usporedbi s 1990. učetvorostručio (s 27 na 100 slučaja). Porast deformiteta kod djece porastao je za pet puta (s 3,04 slučaja na 1000 rođenja 1990. na 17,6 slučaja na 1000 rođenja 2000. godine. Osim toga, utvrđeno je, da je najveći broj oboljele djece od očeva koji su učestvovali u ratu 1991. godine i isti preživjeli. Dr. Mike Repacholi, [[WHO]] ekspert, mišljenja je da su karcinom posljedice kod djece prema procjenama 10-20 puta veće nego kod odraslih.
Broj oboljelih od karcinoma i kod odraslih takoder je snažno porastao. S 11 novih oboljenja na 100.000 ljudi u godini 1988. na 123 nova oboljenja na 100.000 u godini 2002.
Znanstvenici [[Britanska akademija znanosti|Britanske akademije znanosti]] su mišljenja (Izvještaj iz ožujka 2002. g.[http://www.uni-kassel.de/fb5/frieden/themen/DU-Geschosse/report.html]), da uporaba streljiva od osiromašenog uranija izaziva dugotrajne posljedice za čovjeka i okoliš. Vojnici i civili koji su udisali zagađenu prašinu ili konzumirali kontaminiranu vodu, mogu imati zdravstvene probleme s bubrezima. Ista komisija je u svom prethodnom izvještaju u svibnju 2001. g. naznačila i opasnost od karcinoma pluća, prije svega kod vojnika koji su bili pogodjeni u vozilu od jednog takvog projektila i kod osoba koje su čistile kontaminirana vozila. Takodjer zagađeno tlo predstavlja značajan problem, posebno za igrajuću djecu, mišljenja su znanstvenici.
Usljed povećanog broja oboljenja karcinoma vojnika [[NATO|NATO-a]] i drugih snaga, koji su bili stacionirani u bivšoj Jugoslaviji, pojavio se krajem prosinca 2000. g. pojam [[Balkanski sindrom|“Balkanski sindrom”]]. Među najvećim brojem smrtnih slučaja su vojnici iz [[Italija|Italije]], [[Belgija|Belgije]], [[Španjolska|Španjolske]], [[Portugal|Portugala]]… Većina zemalja provela je svoje vlastite studije s ciljem utvrđivanja povezanosti oboljenja i smrtnosti s vojnom službom.
=== Zaljevski rat 1991. ===
Prema podatcima organizacije WISE (World Information Service on Energy)[http://www.wise-uranium.org/ ] iz 1999. g. u prvom [[Zaljevski rat|Zaljevskom ratu]] od 17.01. - 28.02.1991. godine ispucano je 851.000 streljiva iz zrakoplova tipa [[A-10]] i [[8B-Harrier]] i najmanje 9.600 streljiva iz tenkova [[M1]]/[[M1A1]] i dr. Prema toj studiji ukupno je upotrijebljeno 324,6 tona osiromašenog uranija.
Drugi izvori ([http://www.ratical.org/radiation/vzajic/] V.Zajić 1999.) navode jos veće brojke, tj. 940.000 malokalibarskog streljiva iz brobenih zrakoplova i 14.000 velikokalibarskih streljiva iz tenkova.
Redak 81:
''Kratak sadržaj provedenog istraživanja''
Istraživanje misije [[UNEP|UNEP-a]] (Program UN-a za zaštitu okoliša) u Bosni i Hercegovini provedeno je na lokacijama u [[Hadžići|Hadžićima]], [[Lukavica|Lukavici]], brdu kod Bjelugovića, [[Han Pijesak|Han Pijesku]], [[Pale]], plato na [[Bjelašnica|Bjelašnici]], [[Vogošća|Vogošći]], [[Foča-Ustikolina|Ustikolini]], [[Kalinovik|Kalinoviku]] i [[Foča|Foči]], u periodu od 12.-24. listopada 2002. g. Od 14 istraženih lokacija, na 3 je detektirana je prisutnost osiromašenog uranija u zemljištu u kojima je pronađeno skoro 300 točaka kontaminacije. Zbog prisutnosti mina na nekim lokacijama, istraživanje je bilo ograničeno.
Najveći dio kontaminacije tla pronađen je na gornjih 0-10 cm. Sveukupno je pronađeno oko 10 radioaktivnih zrna, dvije košuljice i nekoliko desetina fragmenata. Mjerenja su pokazala da je još 100 zrna prisutno skriveno u zemlji. Radiokemijske analize su potvrdile prisutnost plutonija i neptunija u radiokativnim zrnima. Za plutonij, koncentracije aktivnosti bile su od 0,0050 do 0,0878 Bq/g po radioaktivnom zrnu, dok je koncentracija u slučaju neptunija bila niska, od 0,004 do 0,0162 Bq po gramu. Prema tom izvještaju količna plutonija, neptunija i U-236 nije imala nikakav značajan utjecaj na sveukupnu radioaktivnost radiokativnih zrna, niti predstavlja opasnost za zdravlje.
Redak 94:
Prema drugim izvorima [http://www.antimilitarismus-information.de/ausgaben/2001/2-01_3.pdf]uporaba uranijske municije u BiH ima za posljedicu povećanja karcinogenih oboljenja. Primjer su stanovnici Hadžića, na koje je palo trećina svih projektila. Prema prilogu njemačkog lijevičarskog dnevnika “taz” od 08.01.2001. godine broj umrlih od raka je dostigao brojku od 300 osoba.
"The Indenpendent" od 13.01.2001. citira rukovoditelja VMA-e u Beogradu, Zorana Stankovića, da se radi o 400 umrlih”. Međutim, nju ne potvrđuje mjesna liječnica, ali govori o desecima umrlih, kaže se u istm prilogu.
Ministar zdravlja Federacije BIH, izjavljuje u siječnju 2001. g. “da je broj karcinogenih oboljenja u zemlji u godini 2000. povećan za 51% u odnosu na 1999. Dok je broj oboljelih od leukemije povećan je za dvije trećine”.
| |||