Inačica od 22. lipnja 2009. u 13:45 uredi Prof saxx (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 24.018 edits m →‎Vanjske poveznice ← Starija izmjena		Inačica od 22. lipnja 2009. u 13:48 uredi ukloni ovu izmjenu Prof saxx (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 24.018 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Slika:Clasm Chludov.jpg\|mini\|200px\|<center>Stranica ikonodulskog ''Čludovskog moltvenika'' (sredina 9. st.) sa [[Iluminacija\|iluminacijom]] teksta: "Dali su mi da jedem klice, a da ugasim žeđ - ocat" sa slikom vojnika koji nudi octom natopljenu spužvu na koplju raspetom Kristu. Ispod je slika posljednjeg ikonoklasnog carigradskog [[patrijarh]]a [[Patrijarh Ivan VII.\|Ivana Gramara]] koji struže lik Krista sa sličnim kopljem i spužvom. Ivan je iskarikiran i na drugim stranicama s neurednom oštrom kosom kojastrši na sve strane čineći ga divljim i [[barbar]]skim.<center>]]▼ [[Slika:Irenekirken.jpg\|200px\|mini\|<center>Jednostavni križ u crkvi [[Sveta Irena\|sv. Irene]] u [[Carigrad]]u kao primjer umjetnosti ikonoklazma.<center>]]▼ '''Ikonoklazam''' je pokret u [[Bizantsko carstvo\|Bizantskom carstvu]] kojemu je bio cilj ukloniti [[ikona\|svete slike]] iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Pokret je bio usmjeren protiv štovanja svetačkih [[relikvija]], pa i samih [[svetac]]a.▼ '''Ikonoklazam''' ili '''ikonoborstvo''' je izraz kojim se u užem smislu opisuje protivljenje postavljanju ili štovanju [[ikona]] unutar nečije kulture, najčešće iz vjerskih ili političkih motiva. Ikonoklazam je pokret koji se obično vezuje uz društvena previranja i revolucije. Ikonoklazam valja razlikovati od uništenja nečijih spomenika od strane pripadnika tuđe kulture (npr. [[Španjolci\|španjolsko]] uništenje [[Mezoamerikanci\|mezoameričkih]] spomenika) ili ''damnatio memoriae'' karakterističan za [[Drevni Egipat]]. Izraz ''ikonoklazam'' potječe iz [[Bizant]]a, gdje je '''ikonoklast''' ili '''ikonoklastik''' je kasnije postao sinonim za osobe i pokrete koje preziru uvriježene [[Dogma\|dogme]] i istine. ▲'''Ikonoklazam''' je izvorno bio pokret u [[Bizantsko carstvo\|Bizantskom carstvu]] kojemu je bio cilj ukloniti [[ikona\|svete slike]] iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Pokret je bio usmjeren protiv štovanja svetačkih [[relikvija]], pa i samih [[svetac]]a. [[Teologija\|Teološki]] je korijen borbe u raznim [[Mala Azija\|maloazijskim]] sljedbama (kao [[monofiliziti]]), ili još starija [[Stari Zavjet\|starozavjetna]] borba protiv [[Idolopoklonstvo\|idolopoklonstva]]. == Ikonoklazam u Bizantskom Carstvu== ~~==Povijest==~~ ▲[[Slika:Irenekirken.jpg\|200px\|mini\|lijevo\|<center>Jednostavni križ u crkvi [[Sveta Irena\|sv. Irene]] u [[Carigrad]]u kao primjer umjetnosti ikonoklazma.<center>]] ▲[[Slika:Clasm Chludov.jpg\|mini\|200px\|<center>Stranica ikonodulskog ''Čludovskog moltvenika'' (sredina 9. st.) sa [[Iluminacija\|iluminacijom]] teksta: "Dali su mi da jedem klice, a da ugasim žeđ - ocat" sa slikom vojnika koji nudi octom natopljenu spužvu na koplju raspetom Kristu. Ispod je slika posljednjeg ikonoklasnog carigradskog [[patrijarh]]a [[Patrijarh Ivan VII.\|Ivana Gramara]] koji struže lik Krista sa sličnim kopljem i spužvom. Ivan je iskarikiran i na drugim stranicama s neurednom oštrom kosom kojastrši na sve strane čineći ga divljim i [[barbar]]skim.<center>]] Taj su pokret potaknuli carevi iz [[Sirija\|sirijske]] (''izaurijske'') dinastije [[Leon III.]], [[Konstantin Kopronim]] i [[Leon IV.]] koji su isticali aristokratski pogled na vjeru u traženju apsoluta, štujući Boga izravno, bez posredovanja slika i ostalih vjerskih simbola, a protiv raširene pojave obožavanja [[ikona]]. Djelomice i zbog toga jer je obožavanje ikona, koje je zbog uspješne prodaje svetačkih slika osobno podupirano od strane nekih [[samostan]]a i njihovih likovnih radionica, u to vrijeme dosegla razinu sujevjerja. Ikone su se kupovale zbog zavjeta i molitve, slavljenja krsne slave (katkad su čak umjesto živih ljudi, ikone uzimane za vjenčane kumove), a česti su bili i slučajevi konzumiranja boje ostrugane s ikona kao lijeka za mnoge bolesti<ref>[[Antun Karaman]], ''Opća povijest umjetnosti'', [[Školska knjiga]], [[Zagreb]], 2004. str. 88.</ref> Sljedbenici ikonoklazma su prozvani '''Ikonoklastima''' ili '''ikonomahima''' ([[grčki]] ''eikon'' = slika, ''klastes'' = razbijač) koji su se otvoreno sukobljavali s '''ikonodulima''' ili '''ikonolatrima''' (grčki, ikonopoklonici, poštovatelji ili obožavatelji ikona). Godine [[726.]] car Leon III. je zabranio ikone u Bizantskom carstvu,što je izazvalo katastrofalne sukobe, uništavanje [[mozaik]]a i [[Freska\|fresaka]], devastacije samostana, ali i progone i ubojstva svećenika ikonodula. Borbe su se zaoštrile, pa su bile potrebne i vojne intervencije. ===Pozadina=== [[Slika:Byzantinischer Mosaizist des 9. Jahrhunderts 003.jpg\|mini~~\|lijevo~~\|200px\|<center>[[Sveti Ivan Krstitelj]]; najraniji bizantski [[mozaik\|mozaici]] u 9. stoljeću su u [[Aja Sofija\|Aja Sofiji]] u [[Carigrad]]u.<center>]] Jedni smatraju da je do ikonoklazma došlo i zbog političke prirode, tj. bizantskog podilaženja sve jačem [[Islamsko carstvo\|Arapskom islamskom carstvu]] gdje je bilo strogo zabranjeno prikazivanje ljudskog lika u umjetnosti. Napuštanjem sakralnih motiva došlo je do osiromašenja antropomorfne crkvene tematike, ali i do razvoja profane (svjetovne) umjetnosti koja se najjasnije očituje u ukrašavanju carskih [[palača]] (povijesne slike, [[keramika]], [[sag]]ovi, geometrijski [[Mozaik\|mozaici]] kršćanskih [[simbol]]a i [[Ornament\|ornamenata]], itd.) jer su se carevi nadmetali u raskoši s islamskim [[bagdad]]skim [[kalif]]ima.

Ikonoklazam: razlika između inačica