Stvaranje Adama: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 15:
Oslikavanje svoda Sikstinske kapele, nazvane tako po papi [[Siksto IV.|Sikstu IV.]] koji ju je dao izgraditi, naručio je papa [[Julije II.]], a izveo je [[Michelangelo]] od [[10. svibnja]] [[1508.]] do [[31. listopada]] [[1512.]] godine. Dimenzije ove velike freske su 4,80 x 2,30 m. Iako je četvrta u nizu, dovršena je među posljednjima.
 
U ''Stvaranju Adama'' Michelangelo se približio tajni doticanja čovječanstva i Tvorca i uobličio je. Na slici monumentalni patrijarhalni [[Bog]] pruža svoju ruku preko slike, nošen [[anđeli]]ma u ovalu tamnocrvenog plašta, dok mu iza leđa proviruju nage figure, uključujući jednu ženu (koju mnogi smatraju [[Eva|Evom]]) koja radoznalo gleda preko njegovog ramena i ukrštava pogled s [[Adam]]om. U kontrastu s tom dramatičnom grupom, Adam opušteno leži na novostvorenoj zemlji<ref>Ime “Adam” izvodi se od hebrejske riječi za “zemlju”</ref> jer još nije primio iskru života koju mu pruža Božja ruka. “Desna ruka Očeva” (prema papinskoj himni ''Veni Creator Spiritus''<ref>Dio pjesme kaže: ''“O, ti ... prste desne ruke Očeve ... ulij nam svoju ljubav u srce, tijelo nam nejako ojačaj ...”''</ref>) snažno potiče “prvoga čovjeka” koji kao da se budi iz sna, pri čemu je Božji kažiprst usmjeren zapovjednički i odlučno, dok Adam jedva uspijeva podići ruku. Bog svoju mo ćpotvrđuje i strogim pogledom usmjerenim na Adama koji se doima pokornim i punim strahopoštovanja.
 
[[Datoteka:Hands of God and Adam.jpg|mini|lijevo|<center>Središnji detalj ruku.<center>]]
Osnovu [[Kompozicija (likovna)|kompozicije]] čine dva suprotna dijela; desni božanski oval i lijevi zemaljski trokut s Adamom. Između dvaju glavnih likova postoje [[simetrija]] i presudna povezanost (pogledi, paralelnost udova, nevidljive poveznice koje čine zakrivljeni prostor. Prazno nebo izemđu njih je također značajno zbog toga što uokviruje mjesto na kojemu se skoro dotiču dvije ruke. Točka gdje se ove dvije ruke skoro spajaju predstavlja žarište cijeloga prizora. Između Božjeg i Adamova kažiprstakao postoji iskra, kao da se prenosi energija. Božanski se životni dah prenosi u fizički dodir. Između ova dva prsta leži Očeva ljubav prema onome što je stvorio, ali i nepremostivi jaz između božanskoga i ljudskoga. Michelangelov učenik [[Ascanio Condovi]] je o tome rekao: ''“Videći ispruženu Božju ruku i mišicu, čini nam se kao da Bog Adamu zapovijeda što smije, a što ne smije činiti”''.
 
Da se Michelangelo namjeravao strogo držati priče iz “[[Postanak (knjiga)|Postanka]]” (Post 1, 27: ''“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori.”'') vidljivo je po fizičkoj sličnosti Boga i Adama; gotovo da se Božji lik na čovjeka prenosi kao otisak. Mišićava, krepka tijela odlikuju istodobno snaga i otmjenost.
 
Iako se tonski prijelazi boje teško postižu u tehnici freske, Michelangelo je uspio ostvariti visoku kvalitetu [[Kjaroskuro|kjaroskura]], a najnovija restauracija Sikstinske kapele pokazala je da je izvorno koristio i snažne, raznovrsne i začudo svijetle boje.
Line 36 ⟶ 37:
[[Kategorija:Umjetničke slike]]
 
[[enaf:CreationSkepping ofvan Adam by Michelangelo]]
[[de:Die Erschaffung Adams]]
[[en:The Creation of Adam]]
[[es:La creación de Adán]]
[[fa:آفرینش انسان]]
[[fr:La Création d'Adam (Michel-Ange)]]
[[gl:A creación do home]]
[[it:Creazione di Adamo (Michelangelo)]]
[[ja:アダムの創造]]
[[pt:A Criação de Adão]]
[[simple:The Creation of Adam]]
[[fi:Aatamin luominen]]
[[sv:Adams skapelse]]
[[tr:Adem'in Yaratılışı]]
[[zh:创世纪 (壁画)]]