Suverenitet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
'''Unutarnji suverenitet''' označava da je državna vlast '''vrhovna''' (najviša), '''neograničena''' i '''nedjeljiva'''. Da je vlast '''vrhovna''' ("suma potestas" - tako [[Jean Bodin|Bodin]] naziva najvišu vlast u 16. st.) znači da ne postoji viša vlast od državne vlasti - tako sve ostale vlasti (Crkvena, lokalna, obiteljska) podliježu vrhovnoj vlasti. Ona je izvorna vlast tj. nije nastala ni iz jedne druge vlasti. Da je vlast '''neograničena''' ("plenituda potestas") znači da ima pravno na neograničeno vršenje vlasti. U suvremeno doba sve se više govori o '''uvjetnoj neograničenosti''' jer je ograničena vlastitim zakonom (kojemu se sama podliježe), međunarodnim pravima i ustavnim odredbama. Zbog toga parlament ne smije vrštiti svoju slobodnu volju, nego suvereni narod izražava svoju volju preko predstavničkog tijela (parlamenta) koji vrši "volju naroda". No naime, kako je onda moguće da vlast koja donese neki zakon i sama ga mijenja? Klasična njemačka teorija države kaže kako je državnu vlast ne moguće ograničiti te definira suverenost kao Kompetenz-Kompetenz (nadležnost o nadležnosti), odn. da vlast sama ograničava svoje pravne granice (što će staviti pod zakon, a što neće). Protiv toga stoje koncepcije starijeg zakonodavstva koje kaže kako zakon mora biti sukladan prirodnome pravu, moralu, religijskim uvjerenjima i tradiciji, te engleska doktrina koja govori kako je "suveren parlament", a istovremeno govori o vladavini prava ("rule of law") kao metajurdičkoj kategoriji. Da je vlast '''nedjeljiva''' definira se negativno odn. da ne postoji neka druga viša vlast od državne vlasti na državnome teritoriju odn. da ne mogu postojati dvije ili više vrhovnih vlasti. U nekim slučajevima državna vlast nije u mogućnosti vršiti vrhovnu vlast na određeno vrijeme (kao npr. u vrijeme okupacije ili međunarodne zaštite), te suverena prava vrši neka druga đržava. Ako dođe do trajnog prenošenja suverenosti, dolazi do gubljenja suverenosti odn. nestanka države. Ipak, nedjeljivost je malo kontradiktoran pojam jer kako objasniti odnos vladara u ustanoj monarhiji, odnos fedrativne jedinice i cijelog saveza i odnos najviših državnih tijela u diobi vlasti? Mora se pribjeći pojmu "podijeljene suverenosti", što je strogo logički glupost.
Najviši oblik suverenosti jest donošenje '''ustava''' i zakona, te ostalih državnih akata, zatim vojna služba, carine te nekih simboličkih akata koji su empiorijski izraz države vlasti kao znakovlje, himna, zastava, grbovi, itd.
'''Vanjski suverenitet''' označuje da je država nezavisna i ravnopravna sa ostalim zemljama. To znači da ne postoji viša vlast izvan granica države. Naime, u novije doba, organizacije poput [[Liga naroda|Lige naroda]] i [[UN]]-a dovode do relativiziranja i deapsolutizacije suverenosti. Kelsen kaže da unutarnji pravni poredak treba biti jednak međunarodnome poretku. Suprotno tome, doktirna o isključivoj
Pojam '''suverenost''' prvi je spomenuo '''[[Jean Bodin]]''' u 16. st u svojem dijelu ''Šest knjiga o republici''. On naime govori o ovlastima vladara koje je on imao za ono vrijeme, a to su kovanje novca, ubiranje poreza, carina, zakonodavstvo i sudovanje, te takvu vlast naziva "summa potestas". Nakon njega također suverenost spominje [[Thomas Hobbes]] u svojoj teoriji "[[društevni ugovor|društvenog ugovora]]" prema kojoj je vladar suveren, a najbolje društveno uređenje je apsolutna monarhija. Jednom kada pojedinci "potpišu" ugovor odn. prenesu svoja prirodna prava na vladara ona su nepovrativa. Ova teza često je bila kritizirana kroz povijest. Detaljnije će suverenitet opisivati [[Grotius]], [[Vattel]] i [[Pufendorf]]. Naime mora se uzeti u obzir kada se javlja ideja suverenosti, to je su vremena građanskih ratova, dinastičkih borbi, sveopće nesigurnosti i stvaranja [[država-nacija]] odn. nacionalih država, 16. i 17. stoljeća. Jedan od prekretnih događaja bila je [[reformacija]] crkve 1517. godine koji je započeo [[Martin Luther]] u Njemačkoj, [[Jean Calvin]] u Švicarskoj i [[Jan Hus]] u Češkoj. Prema Max Weberu u reforamciji su počeci suvremenog kapitalizma. Važno obilježje reformacije je osvještavanje naroda o nacionalnom identitetu, te uvođenju narodnog jezika u crkve.
== Povezani članci ==
| |||