|
'''Suverenitet''' je obilježje državne vlasti po kojem u svakoj državi postoji i mora postojati najviša, nedjeljiva i aposolutna vlast koja ne podliježe višoj kontroli. Suverenitet se sastoji od dva dijela: vanjskog suvereniteta i unutrašnjeg suvereniteta.
'''Suverenitet''' se označuje dvojako, prvo kao vrhovna vlast iznutra, i kao nezavisna iz vana. To znači da je suverena u odnosu prema političkoj zajednici unutar države i da je nezavisna u odnosu na druge države. Tako postoji '''unutarnji''' i '''vanjski''' suverenitet.
Suverenitet je ujedno i složeni pravnopolitički i [[filozofija|filozofski]] pojam. Na definiranje pojma suvereniteta značajno su utjecala učenja [[Jean Bodin|Bodina]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]], [[Thomas Hobbes|Hobbesa]], [[Jean-Jacques Rousseau|Rousseaua]].
'''Suverenitet''' jest pravni pojam koji označava pravo na neograničeno vršenje vlasti. S obzirom na '''načelo učinkovitosti''' prema međunarodnome pravu to vršenje vlasti mora biti stvarno ili faktično, što znači da državna vlast ima kontrolu nad granicama i da ima aparat prisile kojim može osigurava pravni poredak. Tako suverenitet može biti državni, narodni i monarhijski suverenitet.
'''Unutarnji suverenitet''' označava da je državna vlast '''vrhovna''' (najviša), '''neograničena''' i '''nedjeljiva'''. Da je vlast '''vrhovna''' ("suma potestas" - tako [[Jean Bodin|Bodin]] naziva najvišu vlast u 16. st.) znači da ne postoji viša vlast od državne vlasti - tako sve ostale vlasti (Crkvena, lokalna, obiteljska) podliježu vrhovnoj vlasti. Ona je izvorna vlast tj. nije nastala ni iz jedne druge vlasti. Da je vlast '''neograničena''' ("plenituda potestas") znači da ima pravno na neograničeno vršenje vlasti. U suvremeno doba sve se više govori o '''uvjetnoj neograničenosti''' jer je ograničena vlastitim zakonom (kojemu se sama podliježe), međunarodnim pravima i ustavnim odredbama. Zbog toga parlament ne smije vrštiti svoju slobodnu volju, nego suvereni narod izražava svoju volju preko predstavničkog tijela (parlamenta) koji vrši "volju naroda". No naime, kako je onda moguće da vlast koja donese neki zakon i sama ga mijenja? Klasična njemačka teorija države kaže kako je državnu vlast ne moguće ograničiti te definira suverenost kao Kompetenz-Kompetenz (nadležnost o nadležnosti), odn. da vlast sama ograničava svoje pravne granice (što će staviti pod zakon, a što neće). Protiv toga stoje koncepcije starijeg zakonodavstva koje kaže kako zakon mora biti sukladan prirodnome pravu, moralu, religijskim uvjerenjima i tradiciji, te engleska doktrina koja govori kako je "suveren parlament", a istovremeno govori o vladavini prava ("rule of law") kao metajurdičkoj kategoriji. Da je vlast '''nedjeljiva''' definira se negativno odn. da ne postoji neka druga viša vlast od državne vlasti na državnome teritoriju odn. da ne mogu postojati dvije ili više vrhovnih vlasti. U nekim slučajevima državna vlast nije u mogućnosti vršiti vrhovnu vlast na određeno vrijeme (kao npr. u vrijeme okupacije ili međunarodne zaštite), te suverena prava vrši neka druga đržava. Ako dođe do trajnog prenošenja suverenosti, dolazi do gubljenja suverenosti odn. nestanka države. Ipak, nedjeljivost je malo kontradiktoran pojam jer kako objasniti odnos vladara u ustanoj monarhiji, odnos fedrativne jedinice i cijelog saveza i odnos najviših državnih tijela u diobi vlasti? Mora se pribjeći pojmu "podijeljene suverenosti", što je strogo logički glupost.
Najviši oblik suverenosti jest donošenje '''ustava''' i zakona, te ostalih državnih akata, te nekih simboličkih akata koji su empiorijski izraz države vlasti kao znakovlje, himna, zastava, grbovi, itd.
'''Vanjski suverenitet''' označuje da je država nezavisna i ravnopravna sa ostalim zemljama. To znači da ne postoji viša vlast izvan granica države. Naime, u novije doba, organizacije poput [[Liga naroda|Lige naroda]] i [[UN]]-a dovode do relativiziranja i deapsolutizacije suverenosti. Kelsen kaže da unutarnji pravni poredak treba biti jednak međunarodnome poretku. Suprotno tome, doktirna o isključivoj mjerovdavnosti kaže da je zabrajneno uplitanje u unutarnje poslove druge države, ali i međunarnodnih organizacija.
== Povezani članci ==
|
