Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašću: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 45:
Zatišje na istočnoj granici iskoristili su Habsburgovci za ratove u Europi gdje su morali sudjelovati hrvatski plemići, vojnici i krajišnici, npr. u [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]] od 1618. do 1648. godine. Tu su se istaknuli posebice braća Zrinski, tada najmoćniji hrvatski velikaši i hrvatski banovi. Oni su, kao i čitava Hrvatska, zahtijevali ofenzivu na istoku i vraćanje jos uvijek okupiranih hrvatskih prostora, npr. Bosne, poglavito poslije poraza Turaka kod Sv. Gotharda 1664. Tada su Habsburgovci, kao pobjednici, sklopili nepovoljan mir s Osmanlijskim Carstvom. Budući je [[Vašvarski mir]] potpisan bez znanja i sudjelovanja Hrvata bio je to povod braći Zrinskima da se povezu s ugarskim velikašima i pruže otpor nezakonitim i centralističkim postupcima Habsburgovaca. Zato su zatražili pomoć od Francuske, Poljske, Venecije, Turske, ali su bili iznevjereni, proglašeni uskoro i zavjerenicima a 1671. su ban [[Petar Zrinski]] i knez [[Fran Krsto Frankopan]], koji su na vladarevu riječ dosli u Beč, smaknuti u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]] kao veleizdajnici, a njihova golema imanja su opljačkana i zaplijenjena. Bio je to slom glasovitih hrvatskih magnata, ujedno i kraj njihova roda.
==''Croatia rediviva'' i [[mir u Srijemskim Karlovcima]] 1699. ==
Osmanlije su posljednji put 1683. skupile golemu vojsku i opkolile Beč, ali su ga ovaj put spasili Poljaci . Turska vojska se povlačila u neredu, a za njom su nastupili Austrijanci, Mađari, Hrvati i drugi. Počeo je veliki rat za oslobođenje u kojem je sudjelovao čitav hrvatski narod, pa je u idućih 15 godina oslobođena čitava Slavonija, Banovina, Lika, Gacka i Krbava. Pojedini su vojskovođe izveli prodore do Sarajeva u Bosni, te čak do Skopja, ali su se morali povući zbog francuskih napadaja na habsburške posjede u Njemačkoj.
Unutar bivših osmanlijskih posjeda buknuli su ustanci pokorenih naroda, brojnih hajdučkih družina, a izvana je napredovala hrvatska i carska vojska. U tim borbama istaknuli su se u Slavoniji franjevac [[Luka Ibrišimović]] i u Lici svećenik [[Marko Mesić]]. Oni su vodili ne samo ustanak, nego okupljali i naseljavali narod na oslobođena područja. Prema prvom povoljnom, zapravo pobjedničkom, miru u Srijemskim Karlovcima 1699. oslobođena je čitava Ugarska. Hrvatska vojska je vratila okupirani dio Slavonije i Srijema, kao i prije spomenuti banovinsko-lički prostor. Hrvatska, koja je osmanlijskim osvajanjima privremeno izgubila četiri petine svoga povijesnog teritorija povećala se tada za vise nego dvostruko i imala oko 40.000 km2. Istodobno su brojni muslimani i islamizirani katolici kao i pravoslavni Vlasi optirali u Bosnu i Hercegovinu, a otud je više desetaka tisuća katolika-Hrvata, tzv. [[Šokci|Šokaca]]
I usprkos tome što je Venecija kao sudionik rata uspjela proširiti ''svoje'' posjede na štetu hrvatskih povijesnih i etničkih teritorija u Dalmaciji, ipak mozemo prihvatiti mišljenje hrvatskog znanstvenika i sudionika u tim zbivanjima [[Pavao Ritter Vitezović|Pavla Rittera
==Upravna podjela==
| |||