Mantova: razlika između inačica

'''Mantova''' je [[grad]] i upravno središte istoimene sjeverne [[Italija|talijanske]] provincije, regija [[Lombardija]]; 4595945,959 stanovnika. Leži[[poljoprivreda|Poljoprivredno]] na rijeci Mincio. Poljoprivrednoje, [[industrija|industrijsko]] i [[turizam|turističko]] središte.

Mantova je od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] okružena [[vještačko jezero|vještačkim jezerima]] (Lago Superiore, Lago di Mezzo i Lago Inferiore, tj. "Gornje", "Srednje" i "Donje" jezero) s tri strane. TheseOna receivese thepune waters froms therijeke [[Mincio]], whichkoja descendse fromspušta s jezera [[Lake Garda]]<ref>[http://www.comune.mantova.it/Culture_tourism/tourist_itinerary/mantua_nature/parco_mincio TheParco threedel lakesMincio]</ref>. areČetvrto called Lago Superiorejezero, Lagojezero di MezzoPajolo, andje Lagoisušeno Inferioreu ("Superior", "Middle," and18. "Inferior" Lakes)stoljeću.<ref>{{cite web

Mantovu su utemeljili [[Etruščani]] u 6. st. pr. Kr. na već postojećem otočnom naselju na rijeci Mincio (oko [[2000. pr. Kr.]]). Ime joj potječe od etrurskog boga Mantusa[[Mantus]]a (ili Hada[[Had]]a), a u 5. st. pr. Kr. njom vladaju [[Cenomani]], Galigalsko[[Gali|galsko pleme]]. Od [[214.]] godine se spominje kao [[Stari Rim|rimska kolonija]]. Mantova je rodni grad pjesnika [[Vergilije|Vergilija]].

Početkom 5. stoljeća Mantovu razaraju [[Goti]], a stradava i u bizantsko[[bizant]]sko-[[langobardi|langobardskim]] sukobima u 6. stoljeću. Langobardi vladaju Mantovom od 7. stoljeća, a zamjenjuju ih feudalni gospodari [[Canossa|Canosse]], do [[1115.]] godine kada pristupa savezu lombardskih gradova ([[Lombardska liga]]).

Tijekom sukoba [[Gvelfi|Gvelfa]] i [[Gibelini|Gibelina]], [[Pinamonte Bonacolsi]] je iskoristio kaotičnu situaciju Ii ovladao Mantovom [[1273.]] godine. Njegova obitelj je vladala slijedeće stoljeće, tijekom čega je Mantova postala trgovački Ii umjetnički uspješno središte. Nakon organiziranih prosvjeda [[1328.]] godine njome gospodari obitelj [[Gonzaga]] (od [[1632.]] obitelj [[Gonzaga-Nevers]]), i zahvaljujući potpori [[Žigmund LuksemburškiŽigmundaLuksemburški|Žigmunda Luksemburškog]] i pape [[Pio II.|Pija II.]] vladali su čvrsto u 15. stoljeću. Na njihovu vladavinu podsjeća monumentalni dvorac-utvrda ''Castello di San Giorgio'', danas arheološki muzej i galerija umjetnina.

God. [[1708.]] pripala je [[Austrija|Austriji]] i priključena jeMilanskomje [[Milansko vojvodstvo|Milanskom vojvodstvu]]. God. [[1797.]] osvaja je Napoleonova[[Napoleon]]ova vojska, do [[1805.]] godine kada je priključena [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]]. Od [[1814.]] godine ponovo je pod vlašću Austrije, i postaje jedno od njezinih vodećih vojnih uporišta u gornjoj Italiji. Tijekom revolucije [[1848.]] godine mjesecima je bila pod opsadom vojske Pijemonta[[Pijemont]]a, da bi tek [[1859.]] godine bila priključena Mlatačkoj[[Mletačka republika|Mletačkoj republici]], te zajedno s njom [[1866.]] godine ušla u sastav ujedinjene [[Italija|Kraljevine Italije]].

U Mantovi se nalazi dvorac ''Castello di San Giorgio'' (1395.-1406.), palače Palazzo de Te (1525.-1535.) i Ducale s freskama Andrea Mantagne, te crkve: Sant' Andrea (s grobom A. Mantegne), rotunda San Lorenzo iz 1082. god., San Sebastiano (1460.-1470.), te Katedrala iz 16. stoljeća kojoj je unutrašnjost dizajnirao Giulio Romano. Knjižnicu iz 1780. godine osnovala je austrijska carica Marija Terezija.

Staro središte grada je od 2000. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. <ref>[http://whc.unesco.org/en/tentativelists/328/ Mantova i posjedi Gonzaga, UNESCO-va svjetska baština]</ref>

U Mantovi se nalzenalaze proizvodnja poljoprivrednih strojeva[[stroj]]eva, [[obuća|obuće]] i [[igračke|igračaka]].

[[Kategorija:Gradovi u Italiji]]

[[en:Matua]]