Pop art: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 21:
Andy Warhol je javno slavio američki [[konzumerizam]] u svojim ponavljajućim segmentima prizora ikona popularne kulture (Campbell juhe, [[Marilyn Monroe]] ili [[Elvis Presley]]a).
Lichtenstein je najveći dojam postigao izdvajanjem pojedinosti iz cjeline i povećavanjem. Jedna sličica [[strip]]a povećana na dimenziju slike dobila je novo značenje i svojom nas uvjerljivošću podučila da prestanemo prelistavati i "gutati" sve što nam nudi tisak, da trebamo usporiti i pomno se suočiti s vizualnom zbiljom u kojoj živimo. <ref> [[Radovan Ivančević]], ''Stilovi – razdoblja – život, III'', str. 194.</ref> Doslovnost njegova pristupa se ogleda i u poentilističkoj tehnici rješenja površine slike. Točkastom strukturom imitira raster novinske slike. Njegov postupak je istovremeno hladno reproduktivan i ironičan. Sličan, ironičan pristup spram sveprisutnog, negog ženskog tijela ima [[Mel Ramos]].
Kipari [[Claes Oldenburg]] i [[George Segal (likovni umjetnik)| George Segal]] izlažu naturalističke reprodukcije stvarnih likova i predmeta u plastici ili drugim materijalima, često grupirane u odnose kao u stvarnosti (a katkad višestruko povećane), i tako nas upozoravaju da živimo u civilizaciji u kojoj se različite materijale iz čovjekove kulturne prošlosti (staklo, drvo, porculan, kristal) zamjenjuje isključivo i jedino "lažnim" proizvodom s beskrajne industrijske pokretne vrpce.
| |||