Raketa: razlika između inačica

 

== Povijest ==

Kinezi su prvi, pretpostavlja se izumili barut, pa tako i rakete s barutnim punjenjem. Opisivali su ih kao „strjelice letećeg plamena“, a upotrijebili su ih u bitci protiv Mongola godine 1232.g..<br>

Bile su jednostavne: smjesa u tubi (kao i danas-zabavne rakete), se je stavljala na strijelu, a strijela u luk i ta smjesa bez fitilja se je palila 1 sek prije izbačaja. Trebala su 2 čovjeka, za paljenje takvih opasnih raketa-jedan iza njegovih leđa i drugi koji u 1 sekundi nategne luk i izbaci to sve skupa. S vremenom se je takvo opasno branjenje prestalo koristiti, pa su se samo stavljale tube za eksplozivnim punjenjem (ovdje potisnim-resktivnim) na štapove, pod kutem do 35%, usmjeravavši se u neprijateljsku vojsku. Pošto su bile teške, padale su i već nakon 20m, ali postoje i pisani podaci da su našli rješenja za to, ugradivši krilca, da bolje siječu zrak i brže idu kroz atmosferu, i ne samo to, nego promjer sapnice (dizne), se je računalatako da promjer i visina tube (tuljka-motora) se je zbrajala, pa dijelila, i taj najmanji broj bi bio izražen u milimetrima koji je potreban za potisak rakete. Englesko raketno topništvo je odigralo važnu ulogu u napoleoskim ratovima (bitka kod Gdanska i Leipziga (1813.g.), kada su bivše znanje o potisno-raketnim gorivima (motorima), primijenili baš u toj bitci, koja je preteča svih današnjih raketa. Od same povijesti rakete su bile od dvije vrste goriva crni i sivi barut. Prvo je bilo punjenje brzogoreće gorivo, crni barut, a onda sporogoreće gorivo, sivi barut. Velike razlike u izgaranju i nije bilo, na 1 dkg 1 sek zaostatka za crnim.<br>

 

== Opis pojedinih vrsta goriva ==

Bitno je još i da se stavi neki prikladan šiljasti '''vrh''', da spriječi micanje rakete lijevo-desno i bilo koje ljuljanje prilikom njena [[let]]enja. Kad se ugradi tuljak u obliku stošca, to dodatno ubrzava raketu i daje joj pravilan smjer kretanja.