Wikipedija

Grčki rat za neovisnost: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m pravopis
m loše poveznice
Redak 9:
|teritorij =
|ishod = Grčka pobjeda, uspostava [[Kraljevina Grčka|Kraljevine Grčke]]
|sukobljeni1=[[datoteka:Flag of Greece (1828-1978).svg|25px]] [[Grčka|Grčki ustanici]]<br />[[datoteka:Flag of Russia 1668.png|25px]] [[Rusija]]<br />[[datoteka:Flag of the United Kingdom.svg|25px]] [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]<br />[[datoteka:PavillonFlag royalof dethe Kingdom of France (1814-1830).svg|25px]] [[Povijest Francuske|Francuska]]
|sukobljeni2=[[datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|25px]] [[Otomansko carstvo]]<br />[[Datoteka:Egypt flag 1882.svg|25px]] [[Egipat|Egipatski kedivat]] <br /> [[datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|25px]] [[Tunis|Vilajet Tunis]]
|sukobljeni3=
Redak 39:
 
Veliki podstrek ustanku na Peloponezu zbio se [[25. ožujka]] [[1821.]] god. kada je patrijarh grada Patrasa, Germanos blagoslovio zastavu ustanika u manastiru Velika Lavra (Agia Lavra) na planini Helmos. Ovaj dan ima simboličko značenje u Grčkoj, i on se slavi kao Dan državnosti.
U slijedeća tri mjeseca ustanak je zahvatio cijeli Peloponez, dobar dio kontinentalne Grčke, otok [[Kreta|Kretu]], [[Cipar]] i još neke otoke u Egeju. Ustanici su uspjeli pod vodstvom [[Teodoros Kolokotronis|Teodorosa Kolokotronisa]] zauzeli su tadašnji glavni grad otomanskog Peloponeza, [[Tripoli, (Grčka)|Tripoli]]. Time je otpočelo prvo razdoblje rata za nezavisnost Grčke (1821. - 19824.) u kojem ustanici uz pomoć europskih dobrovoljaca i podršku velikih sila nižu uspjehe. [[22. siječnja]] [[1822.]] ustanici u [[Epidaurus]]u, proglašuju nezavisnost, donose prvi Ustav Grčke i osnivaju prvu vladu kojoj je na čelu [[Demetrius Ypsilantis]] (brat Alexandrosa Ypsilantisa).
 
Nakon toga otpočeli su sukobi između samih ustanika, zbog rivalstva nad kontrolom oslobođenih teritorija i borbe za lidersvo u budućoj vlasti. Sve to prerasta u pravi mali građanski rat između ustanika koji se razbuktao u dva navrata od kraja [[1823.]] do svibnja [[1824.]] god. i [[1824.]]-[[1825.]] god. Ovi sukobi imali su podlogu i odnosu [[velesila]] i podozrivosti [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] na tadašnju [[Carska Rusija|Carsku Rusiju]] i njezin utjecaj na [[pravoslavlje|pravoslavne]] ustanike Grčke.
Redak 48:
Turcima je u pomoć pristigla izvježbana vojska egipatskog paše Mehmeta Alija koji je poslao svog brata Ibrahima sa 10,000 pješaka i 1,000 konjanika, ove snage posve su izmjenile položaj na ratištu.
 
Nakon 12 mjeseci opsade pao je grad [[MisolungiMesolongi]] [[22. travnja]] [[1826.]] u ruke Ibrahim paše. Masakr i sužanjsto preostalih grčkih branjenika (od toga 3000 -4000 žena i djece) izazvali su brojne reakcije solidarnosti po cijeloj Europi. <ref name="Howarth197">Howarth, ''The Greek Adventure'', p. 197.</ref>
Nakon toga Turci ulaze u [[Atena (grad)|Atenu]], a nedugo zatim i čitava kopnena Grčka ponovno je pod njihovom vlašću.
 
Redak 77:
Prvi značajniji zbio se [[1603.]] god. na Peloponezu (Morea), cilj ustanika bio je obnova Bizantskog carstva.
 
Cijelo XVII st. zbivale su se pobune protiv [[Otomansko carstvacarstvo|Turaka]] po [[Peloponez]]u i ostaloj Grčkoj; takvi su bili ustanci koje je vodio [[Dionisius Filozof]] [[1600.]] i [[1611.]] u [[Epir|Epiru]].<ref name="Kassis29">Kassis, ''Mani's History'', p. 29.</ref> Otomanska vlast nad Peloponezom (Moreom) prekinuta je [[Morejski rat|Morejskim ratom]], za vrijeme tih ratova poluotokom je vladala [[Mletačka republika]] punih 30 godina.
Prvi veći ustanak nakon toga bio je pod ruskim uplivom, takozvana ''Orlova pobuna 1770.'' god. koja je ugušena, nakon početnih uspjeha. Nakon slamanja ustanka Tursko-albanske jedinice provodile su masovan teror nad velikim dijelom kontinentalne Grčke.<ref>Svoronos, ''History of Modern Greece'', p. 59<br/>* Vacalopoulos, ''History of Macedonia'', p. [http://www.promacedonia.org/en/av/av_9_3.htm 336]</ref>Za vrijeme [[Rusko-turski rat 1787.-1792.|Rusko-turskog rata 1787.-1792.]], zajednica grčkih trgovaca iz [[Trst]]a opremila je manju flotu koju je vodio Lambros Katsonis, i poslala je u Grčku, gdje je uglavnom ometala Tursku plovidbu. To je istovremeno povećalo i broj hajduka i drugih odmetnika po Grčkoj. <ref>Svoronos, ''History of Modern Greece'', p. 59</ref>
[[datoteka:Greekhistory.GIF|mini|lijevo|220px|Karta sa prvobitnim granicama Kraljevine Grčke kakve su ustanovljene Londonskim mirovnim ugovorom iz 1832. (tamno plavo).]]
Redak 90:
Slika [[Eugene Delacroix|Eugene Delacroixa]], inspirirana turskim masakrom nad stanovništvom otoka Hios [[Masakr na Hiosu]], imala je veliki utjecaj na europsko javno mijenje i pridonijela uspjehu ustanka.
 
Veliki engleski pjesnik [[George Gordon Byron|Byron]], uložio je sav svoj imetak, slavu i ugled za uspjeh Grčkog ustanka. On je organizirao prikupljanje pomoći, slanje brodova u Grčku, na kraju je umro od groznice u [[MisolongiMesolongi]]ju 1824. <ref name="Br52">Brown, ''International Politics and the Middle East'', 52</ref>
 
==Masakri za vrijeme ustanka==
Redak 105:
 
==Vanjske poveznice==
[[datoteka:The sortie of Messologhi by Theodore Vryzakis.jpg|mini|desno|200px|Bijeg iz MisolungijaMesolongija, slika Theodorosa Vryzakisa]]
*[http://www.ahistoryofgreece.com/revolution.htm Grčki rat za neovisnost]
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Grčki_rat_za_neovisnost"